Page 411 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum
P. 411

namjere   da   pokaže   kako   znanost   napreduje   u

               novom   pravcu,   umjesto   da   izloži   jednostavnu
               činjenicu da novi pravac ide protiv znanosti.

                  Prof.  N. A.  Umov umro je  1916. i  ja  mu ne želim

               nametati mišljenja koja nije dijelio. Razgovor s njim u
               siječnju 1912. pokazao mi je da je njegovo stajalište na

               pola puta između ideja o četvrtoj dimenziji, vrlo bliskima
               idejama   koje   sam   izložio   u   prvom   izdanju  Tertium

               Organuma,  i fizikalnih teorija koje još uvijek priznaju
               gibanje  kao   neovisnu   činjenicu.   Naime,   mislim   da,

               premda   je   vrijeme   priznavao   kao   četvrtu   dimenziju

               prostora,  prof. Umov gibanje nije smatrao iluzijom
               naše   svijesti,   već   je   zbiljnost   gibanja   u   svijetu

               priznavao kao činjenicu neovisnu o nama i o našoj
               mentalnoj nadgradnji.

                  Ovo   posebno   ističem   zato   jer   ću   kasnije   navesti

               izvatke iz predavanja prof. Umova i birat ću uglavnom
               one dijelove koji sadrže ideje gotovo istovjetne mislima

               što sam ih izložio u prethodnim poglavljima.

                  Neću se baviti većim dijelom predavanja u kojemu se

               opisuje razvoj moderne fizike od atoma do elektrona, jer
               mi se to čini pomalo umjetnim povezivanjem s idejama
               na   kojima   bih   se   ja   želio   zadržati   i   nema   s   njima

               unutrašnje veze.

                  S moga gledišta nije važno je li u osnovi tvari atom
               ili elektron. Po mom mišljenju osnova tvari je iluzija

               ili, drugim riječima,  oblik predodžbe.  A dosljedno

               razvijanje   ideja   o   višem   prostoru,   na   čemu   prof.
               Umov temelji svoje izlaganje, po mom bi uvjerenju

               trebalo   dovesti   do   nijekanja   gibanja   baš   kao   što
               dosljedno  razvijanje  ideja matematičke fizike vodi

               nijekanju tvari kao supstancije.
   406   407   408   409   410   411   412   413   414   415   416