Page 410 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

Stoga je osobito ugodno uočiti da se povremeno čak i

u znanosti može otkriti sklonost za traženje novih obzora
mišljenja; drugim riječima, da akademska rutina i
obvezno stalno ponavljanje beskonačnog broja otrcanih

fraza nisu uvijek i u svim slučajevima uspjeli ubiti ljubav

za znanje i sposobnost samostalnog mišljenja.
Premda vrlo stidljivo i oprezno, s nekima od svojih

najodvažnijih predstavnika, znanost je posljednjih
desetljeća konačno dotakla probleme viših dimenzija i u

takvim slučajevima došla do rezultata gotovo istovjetnih
onima koje smo izložili u prethodnim poglavljima.

Prosinca 1911. godine Drugi Mendeljejevljev

kongres otvoren je izlaganjem prof. N. A. Umova
posvećenim problemima vremena i viših dimenzija

pod naslovom »Karakteristične značajke i problemi

suvremene prirodno-znanstvene misli«.
Usprkos nekim nedostacima, izlaganje prof. Umova

izuzetno je značajan događaj u području znanosti i bez
sumnje će, s vremenom, biti zabilježeno u povijesti

razvoja egzaktnog znanja kao neobično hrabar i
izvanredan pokušaj da se u tvrđavi pozitivizma, kakva je

trebao biti Mendeljejevljev kongres, obznane nove ideje
koje u biti odbacuju pozitivizam u cjelini.

Ipak, inercija i rutina učinile su svoje. Predavanje prof.

Umova saslušano je u mnoštvu drugih predavanja,
propisno objavljeno u izvještajima kongresa i ostalo

tamo ne uspjevši izazvati senzaciju, što bi se neizbježno
dogodilo da su slušaoci bili u stanju i ponajviše da su

željeli procijeniti njegov pravi smisao i značenje.

Dakako, značaj predavanja prof. Umova u velikoj
je mjeri umanjen zbog stanovite suzdržanosti i

ograničenja što ih je sam postavio, zbog naslova
predavanja kojim nije uspio izraziti bit i zbog opće