Page 361 - Pyotr Ouspenskii - Tertium Organum

nedostižna jer vječno uzmiče. Ući ćeš u svjetlo, no

Plamena nikad dotaknuti nećeš...
Traži put . . .
Čekaj da cvijet u tišini procvjeta poslije oluje, ne prije...

I u dubokoj tišini zbit će se Tajanstveni događaj koji će

dokazati da je put pronađen. Nazovi ga kako hoćeš, on
je glas koji govori tamo gdje nema kome govoriti - on je

glasnik bez oblika ili tvari; ili rascvjetani cvijet duše. Ne
može se opisati nikakvom poredbom . . .

Čuti Glas Tišine znači razumjeti da iznutra dolazi jedina
istinita uputa . . . jer kada je učenik spreman, spreman je

i Učitelj . . .
Drži se za ono što nema tvari ni opstojnosti. Slušaj

samo glas koji je nečujan.
Gledaj samo ono što je nevidljivo.«

U svakoj knjizi prof. James svraća pozornost na
izuzetno živu emocionalnost mističkih iskustava i na

posve neobične osjetilne zamjedbe što ih doživljavaju
mistici.

»Čini se da zanos u nekim od tih stanja nadvisuje

sve poznato pri normalnoj svijesti. Takav ushit očito
obuhvaća organsku osjetljivost, jer se o njemu govori

kao o nečemu toliko izuzetnom da je teško podnijeti i
kao da graniči s tjelesnom boli. To je odviše istančan,

odviše prodoran užitak da bi se mogao opisati

običnim riječima. Božji dodir, rana od njegova koplja,
opijenost, ekstaza bračnog sjedinjavanja, to obično

srećemo u frazeologiji kojom se opisuje taj zanos.«
Kao primjer sličnog stanja može poslužiti opis radosti u

dodiru s Bogom Sv. Simeona Novog Bogoslova.
(Pavao Anikiev, Misticizam Sv. Simeona Novog

Bogoslova, St. Peterburg 1906.