Page 86 - Meša Selimović - Tvrđava

Zamolio sam Mahmuta da ode do Tijane, da zamijeni komsinicu s kojom je
ostala. Ja idem do Mula Ibrahima, da zatrazim malo novca u zajam.

- Zatrazi vise. Nemam ni ja. Jos nisam primio od trgovaca.

Nasmijao sam se. Bice dobro ako da i malo, a za vise nema nade. A i ovaj
Mahmut je cudan, lako ce i dati i uzeti, ne cuvajuci ni svoje ni tudje. Potkradao
me, ali i pomagao, samo su kradje sitne i smijesne, pomoc ogromna: odrzala
je i Tijanu i mene.

I eto, znam to, a opet, zacudo, nisam mu narocito zahvalan, niti on ocekuje
zahvalnost. Mozda zato sto u meni zivi misao, makar i pritajena, o njegovoj
krivici i prognanstvu, pa cak i nizoj vrijednosti. Za druge je znao da tako misle
o njemu, za mene, srecom, nije. Nisam, zapravo, ni mislio o tome, nesvjesno
sam ga primao tako, kao da je to njegov pecat, njegov miris, i obuzimao me
stid kad bih postajao svjestan njegova povjerenja i svoje gluposti. Pa sam opet
sve zaboravljao.

Nikad ga nisam uvrijedio, bio mi je ugodan svaki susret s njim, osjecao sam da
ima neke neuobicajene svjezine u tom djetinjastom covjeku, ali sam u sebi bio
nepravedan prema njemu.

Kad me ugledao, Mula Ibrahim se nije iznenadio. Kao da je znao da cu doci, i
nije mu ni milo ni krivo.

- Kao da si znao da cu doci. Nisi iznenadjen.
- Nismo se svadjali. Zasto ne bi dosao?
- Ali ti nije drago.
- Nakrivo si nasadjen danas.
- Nekad sam bio napravo nasadjen. Nije mi mnogo koristilo.

I sam sam osjecao koliko sam neugodan. Je li to zbog iznevjerenog
prijateljstva koje sam jos zalio? Ili zbog njegove dobrote: covjek je gadan, i
lako ce izgrditi neotpornog.

Nije se naljutio, samo je promijenio razgovor:

- Kako je Tijana?
- Rdjavo.
- Zasto? Sta se desilo?
- Svasta se desilo. Posalji kudgod svoje pomocnike, sistim kao gusak.
- Nezgodno mi je da ih tjeram. Nemamo sta da krijemo.
- Ako nemas ti, nemam ni ja!

Ispricao sam sto sam mogao grdje, a grdno je i bilo, koliko je dug mjesec dana
kad se covjek nadje u ovakvom cudu kao sto sam se ja nasao. Postao sam,
hvala bogu, bauk, crna ovca, opasniji od razbojnika, samo ne znam cemu
imam da zahvalim za tu srecu. Je li ljudima od vlasti potreban krivac, pa
izaberu koga bilo, da bi opravdali svoje postojanje i svoju surovost? Nije vazno