Page 62 - Meša Selimović - Tvrđava

Boze milosni, ovaj narodni zastupnik zivi u goroj pustinji nego beduin. Oko
njega i u njemu je pustos.

- Mula Ismaile, izgleda da ja ne govorim jasno. Molim te da me saslusas, u
nevolji sam.
- I vazdan takvih znakova sam upamtio. Desavaju se po bozijoj volji, a mi ih
ne razumijemo.

Ah, majko moja, pa Mula Ismail je potpuno gluh!

Ali nije nevolja u torne, vec sto on to ne zna. Ili nece da zna. Dovoljno je da on
sam govori. Sta bi mogao cuti od drugih? Nevolje, zalbe, prijekore. Sta ce mu
to!

Htio sam da zametnem salu, da ja govorim svoje, sta mi padne na um, a on bi
svoje, i lijepo bismo se izrazgovarali niocemu, kao ljudi. Ali sam se pobojao da
bi rni mogao doci u san, kao mora. jednom, kad ne bih bio spreman za salu, pa
bih izludio od strave. Smijesno i strasno mogu biti rod.

Ucutao je cim sam se okrenuo. Govor mu se zaustavlja, izgleda, cirn ne vidi
cudjenje na tudjem licu.

Onda mi se ukazala prilika o kakvoj ni u najludjem snu nisam mogao sanjati.
Tajanstven i vazan, Mahmut Neretljak mi je saopstio da ce me primiti glavom
bosanski defderdar Bekir-aga Djugum! Mislio sam da tjera segu sa mnom, ili
izmislja, da bi se pohvalio svojim nepostojecim vezama. Izgledalo mi je toliko
nevjerovatno, kao da me pozvao sam veliki vezir.

Da bi me uvjerio, rekao je, sapcuci, da to nije nikakvo, cudo. Njegova zena je
ranije bila udata za papudziju Ticu, pa je Tica umro, i ona se udala za njega,
Mahmuta. Dok je on bio u izgnanstvu, njoj je pomagao bivsi djever, Salko, isto
papudzija, dobar covjek. Taj Salko papudzija ima tetku Almasu Meckar, a njen
sin, zvani Mali Husein, radi kao kalfa kod berbera Ahmetage Core, a Ahmetaga
Coro brije defderdara Bekir-agu Djuguma. Tako je, od jednog do drugog, moje
ime doslo do defderdara, i on je rekao da ce me primiti. Zar nije jednostavno?

Poslije te zapletene price, koju ne bih mogao dvaput ponoviti jednako, a i sad
sam je sigurno krivo zapisao, sve mi je izgledalo jos nevjerovatnije. Cak i da je
istina da jedan berber moze nagovoriti takvog velikasa da primi nepoznatog
covjeka, smijesno je i zamisliti kako je moje ime proslo kroz tolike usi i tolika
usta, i bogzna sta je doprlo do defderdara.

Da je svako dodao po truncicu, mogao sam ispasti cuveni naucnik Bergivija. A
pred defderdara ce izaci beznacajni pisar Ahmet Sabo, koji nece znati da kaze
ni tri rijeci kako treba, pa cemo se naci u cudu i ja i defderdar, ja zato sto cu
iznevjeriti tolike lazi o sebi, on zato sto ce zaista lako uvidjeti da nisam ni sluga
Bergivijinog segrta. Srecom, to je sigurno Mahmutova izmisljotina, pa nema
nikakve potrebe da drhtim pred tim nezamisljivim susretom.