Page 236 - Meša Selimović - Tvrđava

Mislio i tugovao.

Srecom, boljela su me ledja i debelo meso od jahanja, utroba mi se dizala od
ljuljanja broda, plasili su me visoki talasi i nepregledno more, pa su me muke
tijela milosrdno spasavale od muka duse.

Sehaga je hrabriji i vedriji od mene. Naviknut je na ove sumnjive ljepote
putovanja, a i narav mu je drukcija. Ja ne znam sta me od mene ocekuje, a on
sebe drzi na uzdi i cini samo ono sto mu ponos zahtijeva, osim kad ga tuga
savlada. Ne znam, doduse, da li mu je u dusi isto sto i na licu, ali njegov
ljubazni smijesak i mirni sivi pogled otkrivaju mi novog Sehagu, kao da ga je
ovo putovanje preobrazilo. Ozivio je, zanima ga sve sto vidi, uctivo i vedro se
obraca ljudima, ne tuzi se ni na smjestaj ni na hranu, cudno ozaren, kao da
nesto posebno ocekuje od ovog puta.

Mene susrece s lijepim smijeskom bliskog covjeka, ne govori o ruznim
stvarima, ne pominje svoju mrznju, ne krije se suvise, govori o sinu i o svojoj
tuzi zbog njega, skrto i uzdrzano, doduse, ali za njega zatvorenog sasvim
neocekivano. Govorio je i o meni, o mojoj buducnosti, sa mnogo djece, da se
ne kockam sa sudbinom ako bih imao samo jedno; s poslom koji ce me
zanimati, i s porodicom koja ce me voljeti, da bih imao tvrdjavu u koju cu se
skloniti pred svijetom. Nista covjeku nije vaznije od svog mira i od srece koju
sam stvori. Zato je treba cuvati, tu svoju srecu, opkoliti je sancevima, i nikome
ne dozvoliti da je ugrozi. Niko drugi neka me se ne tice, zivot je surov, ljudi zli,
i treba ih drzati na odstojanju. Neka budu sto dalje od svega sto je tvoje i sto
ti je drago!

Nisam se slagao s njegovim misljenjem, nastalim iz iskustva koje covjeku daje
mudrost, kad mu vise nije potrebna. Iskustvo i mudrost su nevolja a ne
prednost.

Zaustavice te na svakom koraku, ogadice ti svaki pokusaj, ponudice ti bezbroj
dokaza da je najbolje cutati, mirovati, gledati iz prikrajka. Ono sto cini student
Ramiz, odbila bi svaka mudrost, odbilo bi svako iskustvo. A Ramiz nudi nadu
ljudima. Mudrost je kukavicka, ocajnicka, iskustvo je korisno samo za zivotno
puzanje. Odrice ono sto jest, ali mu se ne suprotstavlja. Samo neiskustvo i
ludost daju krila! Razbice se onaj ko ne postuje tudja gorka iskustva, to je
istina. Ali je poletio, vinuo se iz gliba, ostavio lijepo sjecanje koje ne umire.
Kad bi bilo vise te hrabre ludosti, mozda bi, drevno iskustvo prestalo da nas
plasi.

Nisam mu rekao sta mislim, jer je njegovo iskustvo suvise bolno, i bilo bi
surovo da mu protivurjecim praznim tvrdnjama kojih se ni sam ne drzim u
zivotu.

Na ladji sam primijetio promjenu na Sehagi. Odjednom se povukao, zatvorio u
sebe, cesce ostajao sam. Govorio je manje, i bez ranije sigurnosti, gotovo
uplasen, okrenut necemu u sebi. Ili bi zastao usred rijeci, siroko otvorenih
ociju, unezvijeren, kao da se sjetio neceg mucnog, ili kao da osluskuje neki