Page 204 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 204

Mahmut ga je ispratio, bez volje i bez sigurnosti, i vratio se zabrinut. Odmah
            mi se obratio, cim je zartvorio vrata:

            - Zasto me ono pitao o dizdaru?
            - I mene je pitao o Omeru Skakavcu.
            - Ali, zasto?
            - Mozda ce nam sutra reci.
            - Mislis da ce doci i sutra?
            - Sigurno.
            - O, brate, kako gleda, kako cuti! Strah te uhvati.
            - Zasto bi te hvatao strah ako nisi kriv?
            - Kako kriv, pobogu, sta to govoris? I za sto kriv?

            Ustao sam i pozdravio se, da podjem. Nisam vise mogao da ostanem s njim.
            Duboko me zaboljela njegova moguca izdaja.

            Uplasio ga je moj odlazak, a mozda i moja hladnoca. Opet je licio na starog
            Mahmuta, ali mu moja pozlijedjenost nije dala da se digne iz mrtvih.

            - Ostani jos malo - molio je.
            - Moram da idem.

            Ostavio sam ga samog, s misevima, s mackama, sa strahom, na ulici sam
            pomislio kako nije trebalo da to ucinin, ali se nisam, vratio.


            16. Nadgrobni natpis


            Sutradan, kad sam u podne dosao kuci, Tijana je rekla da me Mahmut trazio.

            Objasnio sam joj zasto me trazi, opet se osjeca sam, trgovcima ne moze
            govoriti o svom strahu, nesto je, izgleda, petljao s Osmanom, pa serdar
            Avdaga sumnja.

            Nagovjestavao sam izdaleka, da se ne uplasi, ali ona jedva da je cula, kao da
            su joj dosadile gluposti koje cine muskarci. Imala je precih poslova nego sto su
            nasa podmetanja i nase lazi. Pokazala mi je maramu koju joj je poklonila
            Mahmutova zena Pasa, radjenu tankom iglom na svili, sa sitnim lancicima
            zutog i plavog cvijeca u sredini i na rubovima. Zar to nije ljepse od nasih
            petljavina?

            Medju njima se stvorilo lijepo prijateljstvo, pa i vise od prijateljstva. Postale su
            potrebne jedna drugoj. Ako Tijana ne bi otisla na Vratnik, Pasa bi dosla njoj, i
            odmah bi se razvezao razgovor, nastavljao se od juce, da bi se produzio sutra.
            Najvise su govorile o djetetu koje je Tijana nosila, spremale se da rade djeciju
            opremu, nagadjale da li ce biti musko ili zensko, pominjale bezbroj imena, iz
            pjesama, iz istorije, iz zivota, da bi za taj dan izabrale jedno, obicno najgore,
            kao sto ce uciniti i kad se dijete rodi, pa ce to nemoguce ime novi covjek vuci
   199   200   201   202   203   204   205   206   207   208   209