Page 206 - Meša Selimović - Tvrđava

Trazio me i serdar Avdaga, srecan sam sto me nije nasao. Ne nasavsi mene,
sigurno se naslonio na ledja Mahmutu, izludjujuci ga, kao i juce.

Oni su trazili mene, ja sam trazio Osmana Vuka. Nije ga bilo, momci su znali
samo da je nekud otisao na konju, i nista vise. Ni Sehaga nije bio kod kuce,
sigurno su na nekom poslu. Osman je pominjao otkup vune, ili je Sehaga u
lovu, jer je sav posao prepustio Osmanu.

Osmana sam nasao tek treci dan, i ispricao mu kako serdar Avdaga ispituje
mene i Mahmuta. Odmahnuo je rukom, ne pridajuci tome nikakav znacaj, a
nasmijao se kad sam rekao da na Mahmuta sumnja zbog dizdara.

- Kakav Mahmut! Ko bi se na Mahmuta oslonio u takvom poslu!
- A ko je?
- Otkud ja znam!
- Kako znas da nije Mahmut?
- Nije za takve poslove, cini mi se. Moze da sjedi u magazi i da mjeri zito. I
bolji je nego sto sam mislio. Znas li da je nabavio macke, zbog miseva?
Smijesan je, ali je za ovaj posao dobar.

Skrenuo je razgovor, nece da govori o svojim poslovinia, cak to i ne krije,
ostavlja me po strani od svega, mozda i za moje dobro. Sto ne znam, ne mogu
ni kazati nikome.

Rekao sam da mi se ucinilo kako su on i Mahmut sve sakrili od mene. A sve mi
je otkrio serdar Avdaga. Uplasio me koliko zna. Zato vec tri dana trazim njega,
Osmana, da mu to kazem.

Nije bio ovdje, kaze. Zbog otkupa vune, i zbog Sehage. Trazio ga je, opet ga
nema. Prije nekoliko noci, pred zoru, otisao je na konju, i niko ne zna gdje je.
Hanuma je izludjela od straha, po cijelu noc ne spava, ceka hoce li aga doci.
Jadnica, ili tuguje zbog sina, ili strahuje zbog muza. A i on se boji, snijeg je,
noci hladne, a kako Sehaga u picu nista ne zna (zato i pije da ne zna), moglo
bi se svasta dogoditi. A bilo mu je sumnjivo, trazio mu je racun o poslovima i
spisak svih potrazivanja, iako mu je obracun podnio prije dva mjeseca, a onda
je poslao po Mula Ibrahima, izgleda da je mijenjao testamenat. Zato je Osman
pazio na njega, kao strazar, ali eto, umakao mu je dok je spavao.

- I sta ces sad?
- Nista. Cekacu.

A bilo mu je sumnjivo jos zbog neceg. Dan prije nego sto je pobjegao, dolazio
mu je Dzemal Zafranija, molio da mu Sehaga pomogne, i njemu i kadiji. Kadija
je trebalo da postane muftija, a Zafranija naib. Desila se, medjutim, ta nevolja
s Ramizovom otmicom, i neprijatelji za to okrivljuju njih dvojicu, i ucinice sve
da ih ometu. Ali ako bi Sehaga, koga oni veoma cijene, rekao samo jednu rijec,
valija bi ga poslusao. I kadija i on bili bi mu zahvalni do groba, i znali bi kako
da vrate ucinjenu dobrotu. Jesu li na nesto pucali, jesu li nesto nagovjestavali,
Osman ne zna, ali Sehagu je, izgleda, bas to razbjesnjelo. Docekao ga je na