Page 172 - Meša Selimović - Tvrđava
P. 172
Uzaludno je bilo govoriti razumno, njeni ozivjeli strahovi su jaci od razuma.
Smirivao sam je njeznoscu, jedinim lijekom koji joj je mogao pomoci. Govorio
sam najsmjesnije rijeci, tetosio je, cuvao od napora, radio i sto sam umio i sto
nisam umio, pretvarajuci se u dadilju najboljih namjera i najnespretnijih
pokreta. Ganuto je plakala zbog moje paznje, smijala se zbog moje
nespretnosti, ali se polako smirivala, jer vise nije mislila da je napustena.
Izvodio sam je uvece u setnju, po danu nije htjela da izadje, bila je uvjerena
kako se vec vidi da je unakazena trudnocom. Ucinilo mi se da je po mraku
radije izlazila zato sto se mogla slobodno naslanjati na moju ruku, po danu bi
se stidjela. Tako se osjecala sigurnija u mraku i u prostoru koji nije njen.
- Ti si najbolji covjek na svijetu - govorila je njezno, pokrenuta bogzna kakvim
osjecanjem.
- Neki dan sam bio najgori.
- Sad si najbolji.
Mahmut mi je obazrivo rekao da grijesim. Tijana je divna zena, ali opet, ne
treba pretjerivati ni u cemu. Ako je sad naviknem na toliku paznju, sta cu
poslije? Sve bi se u zivotu moglo izdrzati za kratko, i da budes dobar, i hrabar,
i pazljiv, ali zivot ne traje kratko, a nista ti ne moze postati tesko kao obaveza
koju sam sebi nametnes u jednom casu slabosti ili odusevljenja. Stid te da
odustanes, muka da istrajes, a nemas koga da psujes, jer si sam sebe
natovario. A onda, davno je receno, sto bolest ne umori, to pokvari. Trudnoca
nije bolest, ali ja svoju zenu mazim kao da je na samrti, boze oprosti. Osvetice
mi se to, daj boze da on nema pravo, zajahace me zestoko, pa ce mi dusa na
nos izaci. A zene vole da vladaju, iz ljubavi ili bez ljubavi, svejedno. Ne kazem,
muz treba da bude dobar prema zeni, ako neces ti hoce drugi, a ako i nece,
bolje je ljudski nego paski. Ali, malo strogosti nikad ne skodi. Kome to uspije,
naravno. Jer, nekom ne uspije, i on govori onako, uopste, kako bi bilo bolje a
ne kako jest. A koliko on vidi i zna, kod mene ce ovako ostati zauvijek, a to,
bogami, nije lako izdrzati.
Kad sam rekao, radi opravdanja, da se Tijana ne osjeca dobro, predlozio je da
dovede svoju zenu, pregledace Tijanu, i znacemo je li dobro ili nije. Dok je bila
zdravija, pomagala je zenama pri porodjaju, pa i sad dodju po nju, mole,
kume, lakse im s njom, a sve zna o tim stvarima, kao ljekar.
Pristali smo, ako ne bude koristi, nece biti ni stete, i Mahmut je doveo svoju
zenu koju do sad nismo uspjeli da vidimo. Da li se stidio nas, nje, ili sebe
izmedju zene, Tijane i mene, kad se sretnemo, ne znam. Mozda je zeni lagao
da smo ugledniji i bogatiji nego sto jesmo. Ili je njegova zena toliko ruzna i
nemoguca, kao sto je govorio, pa se ustrucava da je pokaze, jer lakse podnose
usi nego oci, ruzno je manje neprijatno kad se o njemu prica nego kad se vidi.
Ili se boji da ne vidimo kako ga zena prezire.
Ne znam sta je od toga istina, ali mi se zena odmah dopala. Jedva je hodala na
zadebljalim nogama, jedva disala od zaduhe, jedva govorila od umora, ali je