Page 166 - Meša Selimović - Tvrđava

da ce valija isplatiti sav dug u korist vakufa koji bi nosio Sehagino ime, za
pomoc medresi i knjiznici, ako se Sehagi stogod desi, svejedno kojim nacinom
i razlogom. Obojica tacno znaju sta to znaci, pa valija zeli dug zivot Sehagi
koliko i sebi, i ucinice sve da ga zakloni od svih opasnosti. Tako su pozajmljeni
dukati postali cudotvorna hamajlija koja ga cuva od zle kobi.

- A stite li ti dukati i tebe?
- Stite, jos kako.
- Onda niste bas veliki junaci.
- Pa ko je rekao da smo junaci? I kome je danas do junastva?

Upitao sam i njega sto i Sehagu: gdje je Ramiz?

Nasmijao se:

- Nije vise u tvrdjavi.
- E, mnogo si mi rekao.
- Vise ti i ne treba.

Izasao sam s mucnim okusom Osmanove price o mrznji. Kakav je zivot tih
ljudi, kakvo prezanje bez predaha, izracunavanje svakog koraka i svake rijeci,
naporno razmisljanje o mogucim potezima protivnika, kakva muka, kakva
danguba! Kako malo vremena i mogucnosti za obicnu ljudsku misao i
osjecanje, za brigu i o cemu izvan sebe i svoje ugrozenosti. Vidimo ih u snazi,
u sili, u moci, a ne znamo za njihovu tjeskobu, za strah od svega, od sebe, od
drugog, od veceg, od manjeg, od pametnijeg, od pakosnijeg, od vjestijeg, od
tajne, od sjene, od mraka, od svjetla, od krivog koraka, od iskrene rijeci, od
svega, svega, svega!

Zar je onda cudo sto su zli!

Da li bih se i ja upleo u te djavolje kucine da sam kojim cudom posao njihovim
putem? Sigurno! A ne bih ni znao kakva me nevolja snasla, jer ni oni ne znaju
da se moze zivjeti drukcije.

A moze! Bez hljeba ponekad, ali bez mrznje, bez stalne strepnje, bez straha.
Ja sebi mogu da dopustim luksuz lude misli, bezrazlozne radosti, jakog
osjecanja, neodgovorne rijeci. Uvijek imam vremena za sebe obicnog. I
pripremam se, dugo, istina, za ljudski zivot u miru.

Njima je stalno u mislima onaj drugi, koga ne vole i koji njih mrzi, i onaj
moguci, poznati i nepoznati, koji im sprema zamku. I stalno su u ratu, spasce
ih muka samo smrt.

A meni je u mislima zena koju volim (zasto je bila ljuta?), i u srcu djetinja
radost zbog prvog snijega. Gledam odusevljeno, kao da nikad nisam vidio,
kako pada u gustim pahuljama, bjelinom pokrivajuci grad.