Page 57 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga
P. 57
www.balkandownload.org
on nije univerzalni Bog, nije bio i nije Bog svih. Čovječanstvo u općem smislu nije
ga zanimalo. On je bio vladar jednog naroda te je djelovao za njih i samo za njih;
s njima se svađao i s njima se odnosio, iako na načine koji bi nam danas bili
neprihvatljivi.
Određene zapovijedi i norme imale su smisla u onom kontekstu, s onim
mnoštvom ljudi koje je moralo biti militarizirano ili, kako kaže židovska
znanstvenica Lia bat Adam, trebalo je biti formirano i modelirano u svojevrsnom
„logoru za paravojnu obuku , što je zapravo bio tabor u pustinji opisan u Knjizi
Izlaska. U svjetlu činjenica i povijesti, velika je greška te uzrok niza
paradoksalnih događaja karakterističnih po nasilnosti i besmislenosti to što je
Biblija umjetno prilagođena drugim vjerovanjima, s nakanama u potpunosti
odvojenim od prvotnog cilja zbog kojega je pisana i prenošena. Poznavanje
moguće istine trebalo bi smiriti duhove te bi se Biblija trebala početi smatrati
onim što jest: više ili manje istinita priča o jednom narodu i njegovom vladaru.
Dakle priča nad kojom je besmisleno da se čovječanstvo dijeli.
Vraćajući se na zapovijedi, ističem da je Jahve morao misliti na sve - morao je
čak uređivati ponašanje ljudi vezano za izvršavanje fizioloških funkcija, o kojima
je smatrao da mora intervenirati da izbjegne neugodne situacije. Dolazimo tako
na zanimljivost o mitzvotu, intervenciju koju sigurno nitko ne bi očekivao od
duhovnog Boga. Da izbjegne smetnju sebi Jahve daje ovu uputu (Pnz 23,13 i
dalje):
„Imaj izvan tabora mjesto gdje ćeš ići napolje. Sa svojom opremom nosi i
lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist.
Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje
(...) , te nastavlja tumačeći da ta norma služi kako bi se izbjeglo da on vidi
njihovu nečist. Ukratko, kada je hodao taborom, Bog nije htio nagaziti na izmet ili
udahnuti smrad.
Od zabrane umorstva, naredbi da se počine bešćutna klanja pa sve do pažnje
za tjelesne izlučevine, pratimo normativni put koji ne ostavlja mjesta sumnji - o
konkretnosti Jahvinih namjera i njegovih osobnih potreba. Osim ako netko ne
želi reći da su sve ovo samo metafore ili alegorije. Ali u tom slučaju mjesto za
Bibliju bilo bi samo jedno, ono za stari papir, jer bilo bi djelo luđaka predstaviti
svojeg Boga metaforama koje ga čine jednim od najneprihvatljivijih likova u
čitavoj ljudskoj povijesti.
57
