Page 55 - Mauro Biglino - Biblija nije sveta knjiga

www.balkandownload.org

postoji veliki jaz između „ubiti i „umoriti te tvrdi da su zbog ove zbrke u

prijevodu Židovi i kršćani mučeni grižnjom savjesti zbog ubijanja počinjenog u
ratu, zbog nesreća ili u samoobrani. Kao izravna posljedica ove pogreške u
prijevodu, Bendory si postavlja čak pitanje koliko se života izgubilo zbog glupog
(sic!) pacifizma koji je onemogućio normalnu obranu samih života koja bi bila
pravedno pružena pred zlom.

Naravno, ne moramo se slagati s ovom posljednjom rečenicom, ali ono što je
vrijedi razumjeti jest da pravilan prijevod te zapovijedi upućuje na nešto drugo.
Da je ta zapovijed imala univerzalnu vrijednost koja joj je pridana kada su
monoteisti počeli kontrolirati Bibliju, Jahve bi bio prvi koji nije poštovao
zapovijed. Gotovo da se ne broje mrtvi neprijatelji pobijeni prema njegovim
eksplicitnim naredbama, ali valja reći da je on činio isto i unutar grupe. Bilo je
dovoljno pokazivati znakove neslaganja ili obratiti se drugim Elohimima i biti
ubijen bez milosti. Pozivam da pročitate čak i samo ove odlomke da biste
razumjeli o čemu govorim: Knjiga Izlaska 32, Knjiga Brojeva 11, Knjiga Brojeva
14, Knjiga Brojeva 25...

Jahvina sklonost ratu (ish milchamach, „ratnik ) dokumentirana je u brojnim

odlomcima u kojima se opisuje ubijanje ljudi koje je on naredio i/ili odobrio
svojima, okrutnošću kakvu prepoznajemo kod malo suvremenih diktatora.
Zapovijed da se ne ubija - kao i ostale zapovijedi - vrijedila je samo unutar grupe.
Umorstvo, krađa, razbojstvo, otmica ili silovanje žene koja je pripadala drugom
muškarcu unutar grupe, npr. nekome iz susjednog šatora uzrokovali bi opasne
reakcije, beskrajna osvećivanja, svađe između klanova, djela koja bi se teško
mogla kontrolirati. Jahve si nije mogao dozvoliti da anarhija i provođenje osobne
pravde vlada u šatorskom logoru u pustinji. Bilo je to previše riskantno za cilj
koji je imao, a to je oblikovati zajednički duh neophodan za zajedničko
djelovanje i boriti se s potrebnim uvjerenjem. Zapovijedi su dakle bile interna
pravila izdana s preciznim ciljem: ustanoviti red. Izvan te grupe bilo je sve
dozvoljeno, čak i sugerirano, poticano ili čak izričito naređeno, uključujući i

najsramotnija i najodvratnija djela. Pogledajte, pored tolikih mogućih primjera,
ove odlomke:

Ponovljeni zakon 2,33-35:

„Ali Jahve, Bog Elohim naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove
sinove i sav njegov narod. Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom
udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeći, izuzev stoke,
koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili.

55