Page 30 - Odiseja
P. 30

Homer: Odiseja


                                 I ti se, prijane, daj ojunači, — jer vidim te krasna,
            200                  I visoka te vidim, — da jednoć te hvale potomci.


                          b. Nestor pripovijeda kako je Agamemnon ubijen. 201—328.


                                    Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
                                 »Nestore, Nelejev sine, o ahejska velika diko,
                                 Baš se je ljuto onaj osvetio, te će Ahejci
                                 Njegovu slavu raznosit, da znadu i unuci za nju!
            205                  Ej da i mene snagom tolikom bozi obuku,
                                 Prosce da kazniti mogu za njihova nedjela teška,
                                 Koji u svojoj ob'jesti bezakonja svakakva grade!
                                 Al' ne dosudiše bozi tolike sreće ni ocu
                                 Mome ni meni samom, već trpjeti sve nam valjade.«
            210                  Na to odgovori njemu Gerénjanin konjanik Nestor:
                                 »Kad si mi, dragi, to spomenuo, kada si reko,
                                 Kažu, da je množina prosaca zbog matere tvoje
                                 U kući tvojoj tebi uz prkos nedjela gradeć.
                                 Reci mi, rado l' se tome podvrgavaš, ili na tebe
            215                  Narod onamo mrzi božanskome poslušan glasu?
                                 Ali tko zna, da neće Odisej doći i platit
                                 Nasilje to il' došavši sam il' s Ahejcima svima?
                                 Da te milovat hoće Atena sjajnòokā tako,
                                 Kako se naočitim Odisejem brinula onda,
            220                  Kada na trojanskom polju Ahejci mučismo muke,
                                 — Nikad ne vidjeh još, da bogovi javno kog ljube,
                                 Kako je Palada njemu Atena pomagala javno, —
                                 Da te milovat hoće i starat se za te toliko,
                                 Mnogi bi jamačno prosac na ženidbu prestao mislit.«
            225                     Razumni na to njemu Telemah odgovori ovo:
                                 »Ne mislim, da će se riječ izvršiti tvoja, o starče,
                                 Jer si previše reko, sve čudim se; moja se nada
                                 Ispunit neće nikad ni bogovi kad bi baš htjeli.«
                                    Sjajnoka na to Atena ovako odgovori njemu:
            230                  »Kakva, Telemaše, r'ječ ti iz ograde zubne izmàče?
                                 Lako je bogu, kad hoće, ma otkle čovjeka spasti!
                                 Ja bih se volio bar natrpjeti nevolja mnogo,
                                 Pa se vratiti doma i ugledat povratka danak,
                                 Negoli doć i na ognjištu svom izgubiti glavu
            235                  Ko Agamemnon divni, iz pr'jevare kog je Egisto
                                 Smako s njegovom ženom. Al' jednake krvnice smrti
                                 Ni bozi ne mogu sami odvratit od čovjeka milog,
                                 Kada ga prebolno zgrabi skončanje i strašna sudbina.«
                                    Razumni na to njoj Telemah odgovori ovo:
            240                  »Mentore, kod jada naših svih ne govorimo o tom;
                                 On zacijelo se neće povratiti, odavno njemu
                                 Besmrtni bogovi smrt odrediše ì cȓnū Keru.
                                 Nego ću Nestora drugo upitat i od njeg razabrat,
                                 Ta on od svih je ljudi pametniji, mudriji od svih,
            245                  Jer pripov'jedaju za nj da u tri je koljena vlado,


                                                                                                       30
   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34   35