Page 33 - Odiseja

Homer: Odiseja

Sm'ješajte, da ga mi Posidónu i bozima drugim
Lijemo u čast i na san da mislimo, jerbo je vr'jeme.
335 Svjetlost je već u tamu zamàkla, a nije u redu
Sjediti dugo pri gozbi božanskoj, nego otići.«
Tako će Zeusova kći, i riječ se posluša njena.
Tada im na ruke vodu glasníci lijevati stanu,
A dječaci krčage do vrha napune vinom,
340 Pa im razd'jele čaše natočiv ih žrtvenog vina;
Jezike bace u oganj i stojeć poliju vinom,
A kad poliju već i po svojoj se napiju volji,
Onda se digne Atena, bogoliki s njome Telemah,
U lađu koritastu otići zajedno htjednu,
345 Ali ih ne pusti Nestor i ukori oboje r'ječma:
»Ne dao toga Zeus ni ikoji besmrtnik drugi,
Da vi na brzu lađu od mène odete sada
Kao od velika kakva golòva il' prosjaka kakva.
Koji u kući nema ni strùkā ni jȁstukā nema,
350 Na mekom zaspat da može i sâm on i njegovi gosti;
Ali u mène imade i jastuka krasnih i struka!
Neće mili sin Odiseja junačkog ići,
Dokle sam ja u životu, u potkrovak spavat lađènī,
Dokle u kući jošte imadem svojih sinova,
355 Da mi ugoste gosta, u dvore koji mi dođe.«
Sjajnoka na to Atena ovako odgovori njemu:
»Pravo si rekao to, o ljubazni starče, i valja,
Da se pokori tebi Telemah, jer tako je ljepše.
On će zajedno s tobom sad poći, da u kući tvojoj
360 Spava, a ja evo odilazim nà cŕnū lađu,
Jer se jedini dičim, među njima vremešan da sam,

A druga mlađa momčad od ljubavi pošla je same,
Svi su junačini oni Telemahu redom vršnjaci.
365 Tamo pri lađi crnoj pri koritastoj ću leći,
20
A sjutra među Kaukóne junačine u zoru idem,
Gdje mi podosta dûga već odavno nekoji ljudi
Duguju, a ti ovog na kolima sa sinom svojim
Pošlji, kad ti je došo u dvore; podaj mu konje,
370 Koji su najbrži od svih u trku i najjači snagom.«
Tako izrekavši riječ Atena sjajnòokā ode
Slična se stvorivši orlu, i svȉ se začude vidjev,
Starac se zadivi tome, kad očima opazi svojim,
Ruku Telemahu primi i ovo izustivši reče:
375 »Ne mislim, dragi moj, da ćeš biti nejunak i plašljiv,
Kada tebe mlada tolìkō bogovi prate!
Jer od olimpskih to domara ne bješe drugi
Nitko do Zeusova kći kod Tritona rođena, slavna,
Oca valjanog tvog med Ahejcima čašćaše ona.
380 Nego se, boginjo, smiluj, prodiči me slavom i dikom
Mene i djecu moju i ženu čestitu moju,

20
366. Kaukoni, narod pelazgičkog plemena, obitavali su u Trifiliji i sjevernoj Elidi, dakle u blizini puta iz
Pila na Itaku.

33