Page 31 - Odiseja

Homer: Odiseja

Te mi se čini sve ko besmrtnog boga da motrim.
Nestore, Nelejev sine, o reci mi istinu pravu:
Kako je Atrejev sin Agamèmnon silan daleko
Umr'o, a gdje bješe Menelaj? podmukalac Egist
250 Kako mu pripravi smrt i junaka boljega smače?
Nije u Argosu valj'da Menelaje ahejskom bio,
Već se potezo po sv'jetu, kad brata mu umori drznik?«
Na to odgovori njemu Gerénjanin konjanik Nestor:
»Evo ću i to, sinko, po istini kazati pravoj.
255 I ti se domišljaš sam onako, kako je bilo.
Da je plavokosi junak Menelaje došav iz Troje
Zateko jošte živa Egista u bratovoj kući,
Nitko ga grobnom zemljom ni mrtva zasuo ne bi,
Nego bi na polju tako daleko od grada ležo,
260 Ptice ga trgale i psi, i nikakva Ahejka ne bi
15
Oplakala Egìsta, jer učini strašno zločinstvo.
Dok smo se onamo mi pod Trojom borili mnogo,
Dotle je mirno on sred Arga, konjogojne zemlje,
Agamemnona ženu zaluditi r'ječma gledo.
265 Čestita Klitemnèstra nedolično djelo od sèbe
Isprva òdbījāše, jer srca bješe valjana.
Uz nju je bio i pjevač, a polazeć Atrid u Troju
Dobro pjevaču tome prikríčī, da ženu mu čuva.
Ali kad nju božja sudbina u nesreću sape,
270 Onda Egìsto pjevača, povèdāv ga nà pūstī otok,
Ostavi ondje, da plijen i hrana pticama bude,
I nju hoćak hoćku odvede u kuću svoju,
Na oltarima svetim sažeže stegana mnogo,
Priloge objesi mnoge u hramima, tkanine, zlato
275 Veliko djelo izvršiv, što nikada nije se nado.
Mi otplovismo skupa od Troje polazeć natrag,
Ja i Atrejev sin; u ljubavi bijasmo oba.
Al' kad se k Suniju svetom približismo, k atenskom rtu,
Onda Feb Apolon Menelaju ubi krmara
16
280 Blagim strèlama svojim pristupivši k njemu; u rùkū
Baš je krmilo lađe hitròplōvkē držao krmar
Frontis, Onetorov sin, što med ljudima bješe na glasu,
Da zna krmiti lađom, kad udare u nju oluje.
Tako se ondje Menelaj porèd svē hitnje zadrži,
285 Druga da ùkopā svoga i sahrani s mrtvačkim čast'ma.
Nego po moru hiteć po iskričavom kad dođe
17
U lađah prostranih on do Malskoga strmenog brda,
Onda gromoglasni Zeus strahoviti pripravi njemu
Put te vjetrove pusti, da po moru dušu i zvižde.

15
260—261. Misle se narikače koje su u Homerovo doba suzama i tužaljkama uveličavale pogrebne sveča-
nosti. Taj se običaj drži u našem narodu još i danas.
16 280. tj. krmar je umro naglo i bez bolesti; kada tko tako umre, Homer navodi da ga je ustrijelio Apolon ili
Artemida.
17
287. Malsko brdo, jugoistočni rt Lakonije, bilo je u staro doba na glasu zbog osobito uzburkana mora i
naglih oluja.

31