Page 314 - Ilijada

Homer: Ilijada

Onaj čovjek, što danas med nogama ženskima padne.""
Tako će Hera, a Zeus ne opazi pr'jevare njene,
Te se velikom kletvom zakune i prevari sebe.
Olimpskoj gori onda sa glavice Hera otišav
115 Stigne skoro u Argos u ahejski, gdjeno je znala,
Stenela Perseju sina da žena prebiva snažna.
Ta je sa sinom bila noseća sedam mjeseci;
Njega na svjetlost Hera izvede nedonošče jošte,
Ustavi porod Alkmeni, Ilitije ne pusti k njojzi;
120 Onda Kronovu sinu progovori javljajuć njemu:
""Daj da ti u srce riječ, o Zeuse bljeskometni, stavim!
Čovjek se rodio čestit, Argejcima koji će vladat.
Stenela, Perseju sina, Euristej sin je, od tvojeg
Roda je on, te sramote da vlada Argejcima nema.""
125 Tako mu reče, a Zeusa u grudima žalost duboko
Žacne ljuta, i srdit za uvojke sjajne Grehotu
Uhvati te se veljom zakune zakletvom tada,
Da se već nikad Grehota, što svima uditi znade,
Neće na Olimpsku goru i zvjezdano nebo povratit.
130 Tako rekavši baci sa zvjezdanog neba Grehotu
Rukom zavrtjev, te ona na ljudske tegove padne.
Vazda je jecao zbog nje, kad gledaše miloga sina,
Kakvu sramotu trpi Euristeju robujuć kralju.
Tako ne mogah ni ja zaboravit one grehote,
135 Kojom sagr'ješih jednom, kad velji sjajnošljemac Hektor
Ubijaše Argejce pri krmama njihovih lađa.
Ali kad ludo učinih, kad pamet mi oduze Zeus-bog,
Popravit hoću sve i goleme darove dati.
Nego u boj se diži i ostale potiči čete,
140 A ja ću darove sve ti pokloniti, što ti je jučer,
Došavši k tebi u čador, Odisej obećo divni.
7
Ako te volja, a ti ded pričekaj, ako i jesi
Željan, da zametneš boj, a sluge iz moje će lađe
Don'jeti dare, da vidiš, koliko ti obilno dajem."

B. Vijeća se o početku bitke. 145-237.

145 Njemu besjedu ovu Ahilej brzonogi reče:
"O Agamemnone kralju, o Atrejev preslavni sine,
Darove prosto je tebi pokloniti, kako valjade,
Il' ih zadržat, al' sad se veselja sjetimo bojnog

7 140. "što ti je jučer... obećao". Ovo govori Agamemnon u jutru dvadeset sedmoga dana, a Odisej sa
svojim drugovima bio je kod Ahileja u noći dvadeset petoga dana, mi bismo dakle rekli: prekjučer ili
preksinoć, a Agamemnon veli: jučer; to je zato jer su Grci (kao i drugi stari narodi) brojili dan od jed-
noga sunčanog zalaska do drugog, - dakle Agamemnon može (ovdje i u st. 194.) s pravom reći: jučer.

314