Page 311 - Ilijada
P. 311

Homer: Ilijada








                     DEVETNAESTO PJEVANJE






                                                        (27. dan)
                                                    Prestanak srdžbe.


                                 1. Tetida donosi Ahileju novo oružje. 1 -39.


                                 Zora u šafran-plaštu od voda okeanskih pođe,
                              Besmrtnim bozima dan da donese i ljudima smrtnim.
                              Tetida od boga noseć Hefesta darove dođe
                              K lađama i nađe sina gdje grleći mrtvog Patrokla
           5                  Glasno plače, a mnoštvo drugara okolo njega
                              Ridaju; uzorita među njih boginja stupi,
                              Stisne Ahileju ruku i ovo izustivši reče:
                              "Sinko, pustimo ovog, nek leži, iako smo jadni,
                              Pustimo, kad je ubijen po odredbi bogova vječnih,
          10                  A ti od boga primi Hefesta oružje slavno,
                              Prekrasno, kakova nije na plećima nosio nitko."
                                 Boginja rekavši to pred Ahileja oružje metne,
                              Čudno oružje sve zazvekeće onda, i drhat
                              Obuzme sve Mirmidonce, i da ga pogleda pravo
          15                  Nitko se ne usudi, već drhtahu, ali Ahilej
                              Kako ga vidje, još većma ljutina ga zgrabi , te njemu
                                                                      1
                              Ispod kapaka se oči ko oganj strašno rasplamte.
                              Veseo bješe držeći u rukama darove sjajne
                              Od boga; i pun veselja, divote se nagledav mnoge,
          20                  Odmah materi svojoj progovori krilate r'ječi:
                              "Bog mi je oružje dao, o majko, kakvo i valja
                              Da bude djelo božansko, što ne može čovjek načinit.
                              Sad ću se ja naoružat, al' bojim se vrlo u duši,
                              Da mi na hrabrog sina Menetiju ne padnu muhe
          25                  I da mu u ranama probijenim od mjedi oštre
                              One ne ostave crve, da mrtva ne nagrde njega,
                              Da mu ne struhne koža, kad nesta života iz njega."
                                 Boginja srebrnih nogu odgovori Tetida njemu:
                              "Neka ti samo to, oj dijete, ne muči srca!
          30                  Ja ću gledati od njeg da odvratim nemila jata
                              Muha, koje junake u boju ubite jedu.
                              Ako bude Patroklo i do kraja godine ležo,

               1  16. "ljutina ga zgrabi", tj. na Hektora kojega sad može da ubije.


                                                                                                       311
   306   307   308   309   310   311   312   313   314   315   316