Page 318 - Ilijada

Homer: Ilijada

Tako rekne Ahilej i raspusti skupštinu brzo,
Svi se raspršaju odmah, otrčavši k lađama svojim,
A Mirmidonci tada junačine prihvate dare
Te ih nositi stanu k Ahileja divnoga lađi;
280 Darove metnu u čador, a žene posade ondje,
Ponosni u ergelu drugari pognaju konje.

3. Uz mrtvoga Patrokla. 282-339.

A kad Briseju kći, Afroditi zlatici slična,
Ugleda, oštrom mjeđu Patroklo gdje leži proboden,
Padne na njega, te stane, naričući, noktima grepsti
285 Grudi i nježni vrat i lica prekrasna svoja,
Onda plačući žena progovori boginjam slična:
"Oj ti Patroklo, meni jadovitoj premili vazda,
Živa te ostavljah ja, iz čadora kadano iđah,
14
A sad te, narodna glavo, na povratku nalazim mrtva;
290 Tako se meni vazda za nevoljom nevolja ređa!
Muža, komu me daše i otac i gospođa majka,
Pred gradom ugledah ja probodena oštro'rtom mjeđu;
A tri mi premila brata od jedne matere porod,
Danas mi dočekaše sva trojica propasti danak.
295 Kad mi je ubio muža brzonogi junak Ahilej
I grad božanskog Mineta razorio, plakati ti mi
15
Ne dade, nego si meni govorio, vjerenom ženom
Da ćeš učinit božanskom Ahileju mene i sa mnom.
Da ćeš u Ftiju poć, s Mirmidoncima proslavit svadbu.
300 Teško l' te mrtva plačem, jer bješe mi ljubazan vazda!"
Tako plačući reče, a žene jecahu za njom;
Reko bi, plaču Patrokla, al' svaka nevolju svoju.
16
Oko Ahileja tad se starješine kupiti stanu
Moleć ga, ručat da ide, al' jecajuć on se je nećo:
305 "Molim vas, ako me tko od drugara premilih sluša,
Nemojte meni govorit, da prije jelom i pićem
Srce zasitim svoje, jer strašna me snalazi tuga;
Čekat ću, dokle sunce ne utone, pa ću se strpjet."
Tako rekav Ahilej starješine otpusti druge,
310 Ostane divni Odisej i obadva Atreju sina,

14 288. "iz čadora", tj. iz Ahilejeva; vidi 1. pjev., st. 346-347.
15 296. "grad božanskog Mineta", tj. Lirnes; vidi u 2. pjev., st. 691-692. Minet je muž Briseidin; Briseida
je dakle udovica, ali kako je još mlada, kaže joj se često "djevojka", npr. u 1. pjev., st. 335-346., u 9.
pjev., st. 638. i u ovome, st. 57. i 273.
16 302. "svaka nevolju svoju", tj. plače; to su zarobljene žene od kojih je svaka imala dosta nemilih us-
pomena kao i Briseida, kojoj je poginuo u boju muž i tri brata; gledajući mrtva Patrokla nehotice su
svakoj ženi padali na um njeni mili i dragi koji su pali u boju kao i on.

318