Page 312 - Ilijada
P. 312
Homer: Ilijada
Bit će mu jednako koža još c'jela, ako ne ljepša.
Nego u skupštinu deder Ahejce zovni junake,
35 Na Agamemnona, ljudma pastira, prestan' se srdit,
U boj se brže oružaj i junaštvom ti se obuci."
Tako rekavši srce Ahileju ostavi smjelo.
U nozdre nato Patroklu ambrosije nalije i još
Nektara crvenoga, da koža mu ostane c'jela.
2. Skupština. 40-231.
A. Ahilej i Agamemnon hoće da se izmire. 40-144.
40 Onda divni Ahilej uz morsku obalu pošav
Strašno vikati stane i podjari tako Ahejce.
Koji su prije bili u prostoru okolo lađa,
Koji su bili krmari i držali krme lađene,
Koji su bili ključari i hranu d'jelili vojsci,
45 Svi ti pođoše sada u skupštinu, jer se Ahilej
Opet pokazo, a dugo izblvo je od tužnog boja.
I do dva Aresova drugara hramljući pođu:
Ustrajni ratnik Diomed i s njime divni Odisej,
Uprti oba o koplja, jer rane još imahu mučne;
50 Kada u skupštinu dođu, med prvima sjedoše ondje,
Posljednji od svih dođe junacima kralj Agamemnon
Jošte ranjen, jer njega u kreševu pogodi strašnom
Koon, Antenorov sin, mjedokovnim, preoštrim kopljem.
Pošto se svi već ondje Ahejci na iskupu nađu,
55 Onda se med njima digne Ahilej brzonogi veleć:
"Je li, Atrejev sine, obojici: tebi i meni,
Nastalo bolje što, kad zbog djevojke u srcu jadni
Stasmo se svađati svađom dušogubnom? Da ju je samo,
Kamo li sreće, strijelom Artemida zgodila svojom
60 Onoga dana, kad Lirnes razorih i nju prisvojih!
Ne bi toliki Ahejci sa zemljom golemom zube
2
Složili ubiti rukom dušmana, kad se rasrdih.
3
Bolje je Hektoru to i Trojancima, ali Ahejci
Dugo će pamtiti, mislim, i tvoju svađu i moju.
65 Nego pustimo to, nek bješe, iako smo jadni,
Na silu milo srce u grudma zatomimo svoje.
Od gnjeva svoga ja ću da prestanem, jer neprestance
2 60-61. vidi 2. pjev., st. 690-691.
3 61-62. "ne bi sa zemljom zube složili" (bolje bi bilo: sastavili, ali ne ide u stih!), tj. ne bi mrtvi licem
pali na zemlju.
312