Page 250 - Ilijada

Homer: Ilijada

Strašno: Mikenca on Perifeta jedinog ubi
Koprejevoga sina (Heraklu jakom je Koprej
640 Od Euristeja kralja dohodio nekad glasnikom),
On je čestitiju sin i od oca lošijeg mnogo
Bio i u svakoj bolji vještini, u borbi i trku,
Od svih je Mikenaca i umom najprvi bio.
A tad Hektoru slavu Perifet pribavi velju;
645 On se okrenu i tada otragu o obod štitni
Zape (dosezo je štit - od strijela obrana - njemu
Do nogu); ničice pade zapletav se o štit, i strašno
Njemu zazvekeće šljem na čelu, kada je pao.
Hektor opazi dobro i trčeć odmah prileti
650 K njemu i u prsi koplje zabodav mu od prijatelja.
Milih ga ubi daleko, a oni pomoći drugaru
Tužni ne mogoše sami bojeći se Hektora divnog.
Sada se okrenu k lađam Ahejci i opkole skrajnje,
Najprednje na obalu povučene; navru Trojanci.
655 Od sile uzmaknu odmah Ahejci od lađa prvih,
Al' kod čadora ondje u skupu ostanu oni
Te ne razbježe se nikud po okolu, jer stid ih i strah
Odvraćo; jeđan je drugom neprestano tad dovikivo.
Ahejski branič je Nestor Gerenjanin najviše tada
660 Molio svakog junaka i zaklinjo materom, ocem:
"Drugovi mili, oj bud'te junaci i metnite stida
U srce od drugih ljudi, te djece svaki i žene
Neka se svoje sjeti, imutka i oca i majke,
Kojima žive jošte, i oni, kojim su mrtvi.
665 Molim vas, tako vam njih, iako ih ovdje ne ima,
Sigurno junački stojte i u b'jeg se ne dajte natrag."
Tako rekavši srce potače i volju svakom.
A njima s očiju skine Atena magluštinu tamnu,
Veliku, te im sine sa dviju strana tad svjetlost,
670 Od lađa crnih im sine i jednako krvavog rata.
Onda Hektora oni bojnika grlatog spaze,
Drugove, što se od borbe uklonili bijahu veće,
Spaze i one, u borbi što kod brzih bijahu lađa.
23
Već se ni Ajasu ne htje junačini stajati dulje,
675 Pošto su ostali svi odstupili ahejski sini,
Te je po natkrovcima lađenim stupo široko
Vrteći veliku motku za mejdan skovanu morski,
Od lakta dvadeset i dva, a karike bijahu na njoj.
Kao što onaj čovjek, što na konjma jahati znade,
680 Kada od mnogih konja četvoricu zajedno sveže,

23 668-673. Ti su stihovi poslije umetnuti bez ikakove potrebe. U njima se govori o nekakvoj magli ko-
ju je raspršila Atena i o nekakvoj svjetlosti koja je Ahejcima sinula sa dvije strane. Valjada je onaj koji
je te stihove umetnuo htio reći kako su se sada oči otvorile Ahejcima, te su svu situaciju dobro uočili
(kao da je prije nijesu vidjeli!), ali je tu misao nevješto i nejasno izrekao.

250