Page 245 - Ilijada

Homer: Ilijada

425 "Trojci i Likijci vi i Dardanci, borbi izbliza,
Nemojte u toj tjeskobi iz borbe odstupat, već spas'te
Klitijevoga sina, da ne skinu oružje s njega
Danajci, pošto je pao u prostoru okolo lađa."
Tako rekavši koplje na Ajasa izbaci sjajno,
430 Ali ne zgodi njeg, već Likofrona, Mastoru sina,
Ajasu subojnika, Kiterca, koji kod njega
Življaše čovjeka ubiv u presvetoj nekad Kiteri.
Hektor ga oštrim kopljem po glavi nad uhom rani,
Kad je uz Ajasa stajo, natraške sruši se u prah,
435 S krme na zemlju pade Likofron, i udi mu klonu.
Ajas protrne sav i progovori svojemu bratu:
"Eto, dragi o Teukre, ubijen je vjerni nam drugar,
Mastorov sin iz Kitere, u domu je našem prebivo.
Te smo ga kao mater i oca častili doma,
440 Njega je ubio Hektor junačina, - gdje su ti sada
Str'jele brzomorne i luk, što pokloni tebi Apolon?"
14
Reče, i posluša onaj te trčeć pristupi k njemu
S lukom, što daje se natrag zategnuti, s punim strijela
Tulcem, te strijele brze na Trojce sipati stane.
445 Klita pogodi on, Pisenorova sv'jetloga sina,
Kojino s Pantoja sinom Pulidamasom drugarom
Držaše rukama uzde i zabavljen bi oko konja
Tjerajući ih onud, gdje najviše četa se melo,
Trojcem i Hektoru time ugađajuć, al' zlo ga brzo
450 Snađe, nitko ga od njeg ne odbi, ako i šćaše,
Jer mu se prebolna u vrat ostragu zabode str'jela;
S kola se sruši Klit, i konji mu udare natrag
S praznima glomoćuć kolma; Pulidamas vlastelj ih odmah
Opazi te on pred njih poleti brzo, a onda
455 Konje Astinoju on Protionovu sinu predade
Te mu reče, da gleda u njega i konje nablizu
Drži, a on se sam med rtnike umiješa opet.
Teukar na oklopnika na Hektora strijelu drugu
Izvadi te bi ga bio od ahejskih odbio lađa,
460 Da mu je uzeo dušu junaku pogodiv ga njome.
Al' to premudrost Zeusa, što Hektora čuvaše divnog,
Spazi, te Teukar, sin Telamonov, bez slave osta;
Njegovu pletenu dobro tetivu, kad je na luku
Dobrom natezao, slomi mu Zeus, i strijela mu teška
465 Mjedena drukud se odbi, iz ruke ispadne luk mu.
Teukar protrne sav i progovori svojemu bratu:
"Ao nekoji bog u vojevanju našemu posve
Razbija odluke naše, iz ruke koji je meni
Izbio luk i tetivu prelomio sukanu skoro,

14 441. vidi 2. pjev., st. 827.

245