Page 155 - Ilijada
P. 155

Homer: Ilijada



                              Ali da hoće tkogod otići i pozvati druge:
                              Još Idomeneja kralja i Ajasa sličnoga bogu;
                              Njihne su najdalje lađe od sviju, nijesu preblizu.
                              Al' ću Menelaja dragog doduše i čestitog druga
         115                  Korit, i ako mi zamjeriš ti, premučati neću;
                              On sad spava, a tebe, da s' mučiš, ostavi sama.
                              Sada bi trebalo njemu obilazit redom boljare
                              I sve moliti njih, jer teška pritiskuje nužda."
                                 Njemu junaka kralj Agamemnon prihvati riječ:
         120                  "Drugi put ja bih tebi dopustio, onog da kriviš,
                              Jer je nemaran često i njemu se truditi neće,
                              Ne što bi lijen bio il' ludak pameću svojom,
                              Nego na mene pazi i moju pobudu čeka,
                              Sada je ustao prije od mene i došao k meni,
         125                  Njega sam eto poslo, da budi, koje sad veliš.
                              Nego pođima sada, a njih  ćemo među stražarma
                                                       6
                              Ispred vrata zateći, gdje kazah neka su skupa."
                                 Njemu odgovori zatim Gerenjanin konjanik Nestor:
                              "Tako zamjerit neće ni jedan njemu Argejac,
         130                  Svak će ga slušat, kad on pozove, potakne koga."
                                 Tako prozbori on i košulju okolo prsi
                              Metne, potplate krasne izatog na noge b'jele
                              Sveže i crvenu struku na sebi starac zakopča,
                              Dvostruku, široku struku sa gustom vunom odozgo;
         135                  Koplje ubojno primi s oštricem od mjedi ljute
                              I odmah među Ahejce mjedenhalje uđe i lađe
                              Njihove; prvog iza sna Gerenjanin konjanik Nestor
                              Zbudi Odiseja divnog mudrinom sličnoga Zeusu, -
                              Vikne, i vika brzo Odiseju do srca dođe,
         140                  Te on izišavši van iz čadora riječ im rekne:
                              "Što vas dvojica sami po vojsci okolo lađa
                              Lutate u tu ambrosijsku noć? Jer nevolja dođe?"
                                 Njemu odgovori zatim Gerenjanin konjanik Nestor:
                              "Potomče Zeusov, domišljat Odiseju, sine Laertov,
         145                  Zamjerit nemoj, jer jad Ahejce pritisnu tolik.
                              Nego de i drugog koga probudimo, kojemu svjetom
                              Svjetovat prilikuje, da l' borit se valja il' bježat."
                                 Tako mu reče, u čador Odisej domišljati ode
                              I sjajni metne štit na ramena te za njima pođe,
         150                  K Tidejevome sinu otidoše, nađoše njega:
                              Izvan čadora leži u oružju, okolo druzi
                              Spavaju, njima su štiti pod glavama, kopljača vrškom
                              Upravno koplja sva zabodena, a mjed daleko
                              Sja ko Zeusova munja; i junak spava Diomed,
         155                  A koža tornoga vola pod njime prostrta leži,
                              Ispod njegove glave protegla se prostirka sjajna.

               6  126. "njih", tj. Idomeneja, Ajasa i Menelaja.


                                                                                                       155
   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160