Page 118 - Ilijada
P. 118

Homer: Ilijada








                                   OSMO PJEVANJE






                                                        (25. dan)
                                                     Prekinuta bitka.


                     1. Bogovi u vijeću. Zeusova zabrana. Zeus odlazi na Idu. 1-52.


                                 Zora u šafran-plaštu po zemlji se čitavoj prosu,
                              A Zeus gromovni druge u skupštinu bogove sabra
                              Na najvišem vrhuncu mnogoglave Olimpske gore.
                              Onda im prozbori sam, a ostali slušahu bozi:
           5                  "Čujte me, bogovi svi i boginje, svi me sad čujte,
                              Da reknem, na što me srce u grudima potiče moje.
                              Ni muško niti žensko od bogova sviju nek moju
                              Ne kuša riječ prekršit, već meni svi vi povlad'te,
                              Da bih što prije ove izvršiti poslove mogo.
          10                  Kojega opazim ja da za se od bogova hoće
                              Zaći u danajsku vojsku il' trojansku te im pomagat,
                              Taj će udaren ružno  na Olimp vratit se natrag,
                                                 1
                              Ili ću zgrabiti njega i baciti u mračni Tartar
                              Vrlo daleko, baš gdje je pod zemljom najdublja propast,
          15                  Gdje su od gvožđa vrata i od mjedi prag, i toliko
                              Ispod Aida, koliko od zemlje je nebo daleko.
                              Onda će vidjet, koliko od bogova jači sam sviju.
                              Nuderte kušajte, bozi, da znadete svi vi, te uže
                              Zlatno ded zakvač'te vi o nebesa te se privež'te
          20                  Na nj i bogovi svi i boginje, - ali s nebesa
                              Nikako nećete moći povući na zemlju Zeusa
                              Previšnjeg premudroga, ma kol'ko se mučili jako.
                              Ali da uže i ja povući ozbiljno htjednem,
                              Zemlju bih povuko ja na njemu, povuko more;
          25                  Onda bih uže privezo za glavicu Olimpske gore,
                              Te bi od tada sve u uzduhu ostalo viseć:
                              Bogove i ljude sve toliko nadilazim snagom."
                                 Tako im reče, a oni umuče svi i zašute
                              Zbunjeni s riječi te, jer je zborio vrlo žestoko.
          30                  Prozbori kasno Atena sjajnooka boginja njemu:
                              "Oče Kronide naš, nad vladarima vladaru prvi,
                              Dobro znademo i mi, neslomljive da si nam snage;

               1  12. "udaren ružno", tj. gromom; vidi st. 405.


                                                                                                       118
   113   114   115   116   117   118   119   120   121   122   123