Page 119 - Ilijada

Homer: Ilijada

Al' nam je opet žao za kopljanike Argejce,
Koji će izginut zlom se sudbinom napativ svojom.
35 Al' ćemo od boja svi se udaljiti, kako nam veliš,
Tek ćemo nauk dati Argejcima na njihnu korist,
Da ne izginu svi sa tvoje velike srdnje."
Njoj se nasmije Zeus nebesa oblačitelj veleć:
"Ne boj se, moja kćerko kod Tritona rođena mila!
2
40 Ozbiljno ja ne govorim to, a blag ću ti biti."
Tako rekavši Zeus mjedonoge upregne konje,
Svoje brzolete konje dugačke zlaćene grive.
Onda se u zlato Zeus naoruža i uhvati zlatan
Lijepo izdjeljan bič i na kola uziđe svoja.
3
45 Ošine konje, da bježe, te oni hotno polete
Baš po srijedi samoj med zemljom i zvjezdanim nebom;
Brzo do Ide dođe izvorljive, matice zv'jerju,
4
Gargaru, - gdje mu je gaj božanski i kadilni oltar.
Onamo otac ljudi i bogova ustavi konje,
50 Od kola otpregne njih i maglom ih obvije gustom.
Silan i dičan on se na vrhu posadi gorskom
Motreći trojanski grad i ahejske motreći lađe.

2. Bitka. 53-437.

A. Neodlučna borba do podne. 53-65.

Tad po čadorima brzo Ahejci dugovlasi uzmu
Ručat; po ručku se stanu oružati. Al' i Trojanci
55 Na drugoj strani svi se po gradu spremahu za boj;
Manje ih bješe, al' oni i tako se željahu borit
(Našav se u stisci ljutoj) za žene i djecu svoju.
Sva se otvore vrata, i vojska na polje navre,
Konjici, a i pješaci, te velik urnebes nasta.
60 Kada se na mjestu jednom već obje sukobe vojske,
Štiti se sastave skupa i koplja i snaga junaka
U mjedi oklopljenih, i štiti kvrgaši se nađu
5
Jedan na drugom tada, te velik urnebes nasta.
Tu pomaganje bješe i klicanja, kako su koji
65 Klali il' padali mrtvi, po zemlji tečaše krvca.

2 39-40. Zeus ovdje kaže da njegova prijetnja nije ozbiljna; ali da on sasvim ozbiljno misli, to se vidi iz
st. 400-406. Zbog toga protivurječja drži se s razlogom da su stihovi 30-40. poslije umetnuti.
3 45. "hotno", tj. hoćko
4 47. Ida je matica zvijerju, tj. divljim svinjama, medvjedima, vucima, a valjda i lavovima i panterima.
5 62. "štiti kvrgaši", vidi 4. pjev., st. 448.

119