Page 58 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

11 4 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I Najveća prednos t bolest i je u tom e što vas oslobađ a odgovornost i 115
posao koji mrze, nezadovoljavajuće odnose. Ako nema ovisnost o liječnicima i uzvisila njihov položaj. Sve ras-
nikakvog drugog otpusnog ventila, bolest ili nesposobnost prostranjenije korištenje somatskog liječenja - antibio­
jedan su od vrlo malog broja društveno prihvatljivih nači­ ticima, operacijama, lijekovima koji kontroliraju stanja
na ublažavanja tereta odgovornosti, makar i nakratko. poput dijabetesa, povišenog krvnog tlaka i različitih hor-
Kad smo bolesni, od nas se ne očekuje da ćemo sva­ monalnih poteškoća - probudilo je osjećaj da je liječenje
koga jutra ustati i suočiti se s odbojnim zadacima, nego nešto što nam se događa, a ne nešto u čemu možemo ak­
nam kažu: »Malo se odmori«. Kod ljudi koji ne mogu tivno sudjelovati. Takav je stav naveo fizički bolesne ljude
sići s poludjelog vrtuljka obveza, smanjena sposobnost na pasivnost. Isto tako, u proteklih pedesetak godina otk­
funkcioniranja i fizički bol ublaženi su olakšanjem koje riveni su lijekovi djelotvorni u liječenju tjeskobe, depresije
proizlazi iz smanjenih očekivanja. i psihotičnih bolesti, što u oboljelima izazva očekivanje da
Dakako, većina ljudi ne razmišlja na taj način. Zao­ je tableta posve dovoljna za ublažavanje patnji.
kupljeni su nedostacima bolesti i odbacuju svaku pomisao o Iako lijekovi svakako imaju svoje mjesto u liječenju
prikrivenim koristima. A ipak, osobito kad je riječ o ljudi­ mnogih emocionalnih poremećaja, time nije smanjena
ma koji zbog bolesti ne moraju ići na posao ni brinuti o važnost psihoterapije koja ljudima pomaže da promije­
ostalim odgovornostima, teško se možemo oduprijeti po­ ne osjećaje i ponašanje. Terapija, kao produženi obra­
misli da bi te prednosti mogle učvrstiti i produžiti bolest. zovni proces, pomaže ljudima da ostvare dobre namjere
i promijene ponašanje. Suštinska poruka terapije - da je
Što je duže osoba nesposobna za rad, to je veća vjero­
jatnost da će bolest postati dio njezina identiteta - nači­ svaka osoba u beskonačnoj potrazi za srećom odgovor­
na na koji razmišlja o sebi. To je prilično opasno, jer su na za vlastite odluke - moćan je instrument preobrazbe.
karakteristike koje usadimo u vlastiti identitet podsvjes­
ne i otporne na promjenu. Zadatak je terapeuta da ih
osvijesti kako biste ih mogli shvatiti i razriješiti.
Psihijatrijske su dijagnoze nužno opisne. Nemamo
pojma zašto su ljudi podložni krajnjoj tjeskobi. Budući
da se takvo stanje javlja kod više pripadnika iste obitelji
i podložno je liječenju lijekovima, možemo pretpostaviti
da mu je temelj u naslijeđu i biologiji. Genetska će istra­
živanja nesumnjivo pojasniti konkretne kemijske meha­
nizme takvih stanja, ali hoće li nam reći zašto braća i ses­
tre, pa čak i identični blizanci, osjećaju različite stup­
njeve tjeskobe?
Pogreška je tradicionalne medicine što je u većini ljudi
izazvala bespomoćan stav prema fizičkoj bolesti. Tako
je, na račun odgovornosti samih pacijenata, povećala