Page 57 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

11 2 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I
Mnogim je ljudima pomisao da je moguće živjeti bez
kritiziranja i naređivanja posve nova. Ako nekoga uspi­ - Najveća
jemo nagovoriti da to ne radi, makar i nakratko, uvijek
uslijedi olakšanje. Vjera u disciplinu slična je katoličkoj prednost
ideji o prvobitnom grijehu koja smatra da smo svi rođeni
s grijehom na duši kojega moramo okajati - uz pomoć bolesti je u
roditelja i crkve. Netko nas mora spasiti od naših najos-
novnijih nagona. Glavni motiv pokoravanja takvim au­ tome što vas
toritetima je strah: »Cijena grijeha je smrt«. Zato funda-
mentalističke vjere imaju najstroži odnos prema odgoju oslobađa
djece. Na kocki nije samo ovozemaljski uspjeh, nego i
besmrtna duša. odgovornosti
Bili mi religiozni ili ne, svi snio više-manje podlegli
izmišljotini da su djeca prazna ploča na koju roditelji upi­
suju pravila. Naš je zadatak da ih naučimo svemu što im
je potrebno kako bi uspjeli, bez obzira na unutarnje nago­ Dolaze mi prilično uznemireni ljudi. Nitko ne svrati na
ne i vanjske utjecaje koji ih pokušavaju uništiti. Mnogi se površan razgovor. Cijena psihoterapije i žig koji se pri­
roditelji pribojavaju da nisu dorasli takvom zadatku, da daje svakom obliku emocionalnog poremećaja dovodi
neće uspjeti i da će im djeca biti izgubljena. Pokušavajući do toga da pomoć traže oni koji već jako pate. Zato se za­
imaju
li
čude kad
ih upitam
ikakve koristi od
svojih po­
biti što boljim učiteljima, prečesto djeci prenosimo samo teškoća. Navikli su se baviti vlastitim problemima i raz­
vlastitu tjeskobu, nesigurnost i strah od neuspjeha.
mišljaju samo o ograničenjima koja im nameće tjeskoba
Osim što djeci trebaju pružiti sigurnost i ljubav, naj­ ili depresija pa im ne pada na pamet da bi takvo stanje
važniji je cilj roditeljstva prenijeti im osjećaj da i u nesig­ moglo imati i svojevrsnih prednosti.
urnome svijetu mogu biti sretni - pružiti im nadu. To,
dakako, možemo učiniti samo primjerom, a ne riječima. Jedno od temeljnih pravila životinjske psihologije
Ako im svojim životom možemo pokazati važnost preda­ glasi: nastavit će se ponašanje koje potičemo, a nestat će
nosti, odlučnosti i optimizma tada smo obavili svoj posao, ono koje ne potičemo. Majmun će u isprekidanim i ne­
neprestano
razmacima
polugu,
povlačiti
predvidljivim
a knjigama o odgoju djece možemo podbočiti vrata ili na­ ako ga zbog toga nagrađujemo hranom. Ako mu pres­
ložiti vatru. Ne možemo očekivati da će dijete koje nep­ tanemo davati hranu, s vremenom će sve manje povlači­
restano kritiziramo, maltretiramo i držimo mu predavanja ti polugu. Isto vrijedi i za ljude. Ponavljamo one postup­
imati pozitivno mišljenje o sebi i o svojoj budućnosti. ke koji nam donose svojevrsnu nagradu. Samo je pone­
kad jako teško razlučiti što sve može biti poticaj.
Od svih tereta koji nas pritišću možda je najtegobniji
odgovornost za sebe i za one koje volimo. Kako bi ispu­
nili vlastita očekivanja, ljudi trpe zatupljujuću rutinu,