Page 54 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

-Ljubav

nikada ne

umire, čak

ni u smrti

Dvaput sam izgubio dijete. Stariji sin se ubio, a trinaest
mjeseci kasnije mladi je umro od leukemije. Tuga me je
podučila mnogočemu: krhkosti ljudskoga života i konač-
nosti smrti. Gubitak onoga što nam je najvažnije pokazuje
nam što je bespomoćnost i poniznost te kako preživjeti.
Izgubivši sve iluzije o kontroli u životu koje sam možda
još imao, morao sam odlučiti koja pitanja uopće vrijedi pos­
tavljati. Brzo sam shvatio da su prva koja svi postavimo -
zašto moji sinovi? Zašto baš ja? - i besmislena i neminov­
na. Apsurdno je očekivati da će život biti fer.
Moji bližnji, koji su patili kao i ja, koje sam volio i koji
su također doživjeli nepopravljivi gubitak, naveli su me da
nastavim živjeti. Poput svih koji nekoga oplakuju, počeo
sam mrziti riječi »prestanak patnje«, jer su utješno nagov­
ještavale da je tuga ograničena vremenom i da se svi kad-
tad oporavimo. I sama pomisao da mi u jednom trenutku
života moja djeca više neće nedostajati bila mi je bestidna i
odbacio sam je. Morao sam prihvatiti stvarnost - nikada
više neću biti isti kao prije; dio moga srca, možda i najbolji,
uništen je i pokopan zajedno s mojim sinovima. Što mi je
ostalo? E, o tome je pitanju bilo vrijedno razmisliti.
U intervjuu radenom nekoliko godina nakon sinove
smrti, Gregorv Peck je rekao: »Ne razmišljam o njemu
svakoga dana; nego svakoga sata u danu«. S vremenom
se narav misli mijenja, od razornih prizora bolesti i umi­
ranja do blagih uspomena na njihov život.