Page 26 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 26

5 0        P R E R A N O  S T A R I ,  P R E K A S N O  M U D R I  Dv a  s u  n a j v a ž n i j a  ž i v o t n a  p i t a n j a :  »ZaSto? «  i  » Z a š t o  n e ? "  5 1

                  Kad priznamo da se ispod razine svijesti nalazi moč­  aktivnosti,  pronalaženje  partnera  u  srednjoj  dobi,  izazi­
               vara  potisnutih  želja,  zamjerki  i  motivacija  koje  utječu  va  strah  i  oklijevanje  te je  mnogi  pokušavaju  izbjeći.
               na  naše  svakodnevno  ponašanje,  napravili  smo  važan  Borba protiv osamljenosti najčešće se povezuje s dep­
               korak prema samorazumijevanju. Ponovno se susrećemo s   resijom.  Popularnost  internetskih  agencija  za  sklapanje
               paradoksom.  Zaniječemo li postojanje unutarnjeg života   prijateljstava  svjedoči  o  potrebi  za  društvom.  Budući  da
               (kao  što  je  činio  Nixon,  koji  se  užasavao  psihijatara),  naša kultura mladost i  ljepotu uzdiže na  pijedestal, obez­
               iznenadit ćemo se  što nam propada  gotovo svaki poku­  vređujući  starije  ljude,  oni  se  ne  osjećaju  dovoljno  po­
               šaj  kontroliranja  svijeta  oko  sebe.  (Zašto je  Nixon  odlu­  željnima  i samopouzdanima  da bi i  u  srednjoj  dobi  izla­
               čio snimiti i sačuvati snimak inkriminirajućih razgovora   zili  na  sastanke  i  razmišljali  o  bliskosti.  Odaje  nas  čak  i
               koji  su  doveli  do  njegova  pada?)               rječnik:  »momak«  i  »djevojka«  nisu baš  prikladni  nazivi
                  Zanemarivanje  postojanja  nesvjesnog  dijela  osobnos­  za  četrdesetogodišnjake  i  pedesetogodišnjake.
               ti često nas dovodi  u  nevolju.  Najprije uočavamo  poslje­  Kad  se  suočimo  s  novim  stvarima,  najvažnije  bi  pi­
               dice nesvjesnog stava:  razorni obrasci ponašanja  i ponav­  tanje moglo biti:  »Zašto  ne?«,  ali se ljudi često brane od
               ljanje istih pogrešaka, čemu  se  i sami čudimo.    razočaranja,  postavljajući  pitanje:  »Zašto?«  Tako  stvara­
                  Poslužit ću se starim klišejom: što se može reći o ženi   mo beskonačne izgovore, opravdavajući se što nismo prih­
               koja  odabire  niz  muškaraca  sličnih  njezinu  ocu,  sklonih  vatili priliku  i  izašli  na  sastanak.  Mnogi  su  ljudi izabrali
               alkoholu i zlostavljanju? Ili o muškarcu  koji zbog sukoba s   osamljenost kako  se ne bi  morali upuštati  u težak zada­
               nadređenima izgubi nekoliko poslova? Da bismo promije­  tak  upoznavanja  novih  ljudi,  popraćen  rizikom  odbaci­
               nili  takve  uobičajene  i  neprilagođene  obrasce  ponašanja,  vanja.  »Svi  su pravi  muškarci  oženjeni«  i  »Žene nose  na
               obrazac  najprije  moramo  prepoznati.  Ljudi  se  tome  put  previše  prtljage«,  česti  su  refreni.
               opiru;  govore  da je  riječ  o  slučajnosti  ili  se bave  isključivo  Ljude nesklone  riziku pitam:  »Koja je  najveća prilika
               pojedinačnim  događajima,  tako  da  odgovornost  mogu  koju  ste  ikada  prihvatili?«  Tada  počinju  shvaćati  da  su
               prebaciti na druge. Ako muškarac koji ima problema s au­  odabrali  »siguran«  život.  Većini  su  strani  načini  na  koje
               toritetom  neprestano  dobiva  kazne  zbog  prebrze  vožnje,  se neki ljudi iskušavaju - sport, putovanje s naprtnjačom
               teško da će ih povezati s poteškoćama na poslu.     po  Europi,  vojna  služba.  Opsesivno  zaokupljeni  sigur­
                  Ako ljudi  o svome životu ne vole odgovarati na  pita­  nošću, nešto smo izgubili - pustolovni duh. Život je koc­
               nja »Zašto?«, imat će poteškoća i s pitanjima »Zašto ne?«   karska igra u kojoj mi ne dijelimo karte, ali ipak moramo
               »Zašto  ne«  je  rizično  pitanje.  Ukorijenili  smo  se  u  navi­  igrati  s  njima  najbolje  što možemo.
               kama,  bojimo  se  promjene  i  zato  se  većinom  ustežemo  S  vlastitim  se  srcem  kladimo  u  najviše  uloge.  Gdje
               od  rizičnih  postupaka.  Osobito  ondje  gdje  bismo  mogli  smo to naučili? Ako igramo na sigurno, kako ćemo urav­
               doživjeti  odbacivanje,  skloni  smo  se  ponašati  kao  da  je  notežiti  rizik  pogreški  i  sigurnost  osamljenosti?  Kraj­
               naše ja krhko i moramo ga zaštititi. Mogli bismo pomis­  nosti cinizma s jedne i lude odvažnosti s druge strane ni
               liti  da  će  se  ti strahovi  ublažiti  s godinama  i  iskustvom,  na jednom  drugom  životnom  području  nisu  tako  opas­
               ali  najčešće  je  obrnuto.  Jedna  od  najčešćih  i  najvažnijih  ni. Za razliku od većine igara, ishod ljubavne igre trebao
   21   22   23   24   25   26   27   28   29   30   31