Page 24 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

4 6 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I S a v r š e n s t v o j e n e p r i j a t e l j d o b r o t e 4 7

Da bismo mogli kontrolirati vlastiti život, moramo Problem s perfekcionistima i njihovom obuzetošću
kontrolirati i živote drugih ljudi i tu se javlja problem. kontrolom jest u tome što su, zbog karakteristika koje im
Uključujemo se u igru bez pobjednika u kojoj ono što že­ omogućuju poslovnu učinkovitost, nepodnošljivi u osob­
limo dobivamo samo na račun drugih. nom životu. Na terapiju mi dolazi povelik broj inženje­
Živimo u natjecateljskom društvu. Svijet smo zauvi­ ra, računovođa i računalnih programera. Kada bi na
jek podijelili na pobjednike i gubitnike: republikanci poslu bili manje skloni kontroliranju svega i svačega, bili
protiv demokrata, dobro protiv zla, naša ekipa protiv bi neučinkoviti. Možemo se samo nadati da će upoznati
njihove. Kapitalistički je sustav utemeljen na natjecanju; paradoks savršenstva: na nekim područjima, osobito u in­
zakonski sustav napreduje zbog postojanja sukoba i ost­ timnim odnosima, kontrolu možemo dobiti samo ako je
varivanja vlastitih interesa. Zar je onda čudo što je u se odreknemo.
našim očima svijet nerijetko podijeljen na dobitnike i gu­
bitnike, na dvije suprotstavljene strane? Takvo stajalište,
dakako, razara tanani proces postizanja bliskosti s dru­
gim ljudskim bičem.
Kontrola je popularni privid, blisko povezan s poku­
šajem ostvarivanja savršenstva. U snovima prema vlas­
titoj volji možemo upravljati svijetom i ljudima. Nema
nikakve potrebe za raspravama o razlikama, za podno­
šenjem nesigurnosti, neuspjeha i odbacivanja. Iako smo
shvatili da takav svijet nije moguče ostvariti, ponekad se
snagom manipulacije jako trudimo postići bilo kakvu
kontrolu nad ljudima koji nas okružuju.
Svi poznajemo perfekcioniste. Zahtjevni su u odnosu
prema sebi i onima oko sebe; skloni su opsesivnom redu
koji, u konačnici, otuđuje ljude. Ne vjeruju osjećajima i
više se vole baviti onime što je moguće izbrojiti.
U obranu perfekcionizma moglo bi se reći da opse-
sivni ljudi upravljaju svijetom na korist svih ostalih. Tko
bi, uostalom, volio da ga operira ležerni kirurg ili da zra­
koplov kojim leti održavaju mehaničari zadovoljni već i
»dobro obavljenim« poslom? Ako smo u bilo čemu iz­
vrsni, to je zato što smo spremni dobro se pomučiti oko
detalja (u kojima se krije ili Bog ili vrag, ovisno o vašem
shvaćanju).