Page 21 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 21
4 0 P R E R A N O S T A R I , P R E K A S N O M U D R I
Odvjetnici -Budite
morate biti dovoljno strpljivi da pričekate dok vam biro smioni
kratski stroj izda uvjerenje o nesposobnosti.
su, naravno, spremni ubrzati proces.
Odlučnost u prevladavanju straha i smetnji jedini je i pomoći
učinkoviti protuotrov osječaju bespomoćnosti pred ne
željenim osjećajima. Neki su ljudi genetski skloniji tak će vam
vim poremećajima od drugih. Iako lijekovi mogu doni
jeti presudno olakšanje, pojas za spašavanje, i sami su moćne sile
ljudi obvezni promijeniti svoje ponašanje i preuzeti veći
nadzor nad svojim životom.
Ulogu žrtve najčešće prati osjećaj stida i samookriv- U mladosti sam sudjelovao u ratu. U Vijetnam sam otišao
ljavanja. To vrijedi za one koji su žrtve velikih društve potaknut mnogim razlozima, a najviše sam od svega želio
nih katastrofa (ropstvo, holokaust), kao i individualnih iskušati svoju hrabrost. Tada sam bio depresivan pa sam
nevolja (zločin, bolest). Zato postoji vrlo mala razlika iz možda nejasno priželjkivao i smrt. U svakom slučaju, bio
među empatije i solidarnosti prema patnicima i njego sam pristaša toga rata. Morali smo zaustaviti komunizam,
vanja pasivne ovisnosti. barem sam tako vjerovao. Smatrao sam da će mi iskustvo
borbe pomoći u tek započetoj karijeri vojnog liječnika.
Upravo su me promaknuli u bojnika i zato su me kao
pukovnijskog kirurga dodijelili 11. oklopljenoj motorizi
ranoj pukovniji (Blackhorse), postrojbi od 5000 ljudi koji
su djelovali na sjeveroistoku Saigona. Zapovjednik je bio
George S. Patton III. Možda ste čuli za njegova oca.
Dao sam sve od sebe da se uklopim. Često sam letio
helikopterom, pucali su na nas i dobio sam Brončanu
zvijezdu jer sam dvojicu neprijateljskih vojnika izvukao
s opasnog položaja. No, što sam duže sudjelovao u ratu,
bio sam sve manje ponosan zbog toga. Toliko smo razor
no djelovali na tu zemlju i njezine ljude da se nisam mo
gao pretvarati kako se borimo u njihovu korist. Osim
toga, prema njima nismo pokazivali nimalo poštovanja.
Za nas su Vijetnamci bili »primitivci«, »kosooki« ili »krel-
ci«. Umorio sam se od toga. Cijena koju smo plaćali za
taj rat bila je astronomska. Broj poginulih Amerikanaca
dosegao je 58.000. Njihova imena možete pročitati na
crnom granitnom zidu u VVashingtonu.