Page 50 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 50
vrijednosti, zakona i reda, discipline, putovanja i fiziološki i psihički. Djetetu je poslije šeste
i pustolovina. Otac poučava dijete, on mu poka- godine potrebna očeva ljubav, njegov autoritet
zuje put u svijet. i vodstvo. Majčina je uloga da usadi u dijete
S tom funkcijom usko je povezana i uloga koja osjećaj sigurnosti, dok ga otac poučava i vodi
se odnosi na socijalno-ekonomski razvoj. Kad se kako bi se mogao suočiti s problemima koje mu
pojavilo privatno vlasništvo i kad je jedan od zadaje društvo u kojem se rodio. U idealnom slu-
sinova mogao naslijediti privatno vlasništvo, čaju majčina ljubav ne sprečava dijete da se raz-
otac je izabrao sina kojemu bi mogao ostaviti vije, ne pokušava iskoristiti njegovu bespomoć-
imutak. To je, naravno, bio sin kojega je otac nost. Majka mora vjerovati u život i stoga ne
smatrao za najspremnijeg da mu bude naslje- smije pokazati pretjeranu zabrinutost da ne bi
dnikom, sin koji mu je najviše nalikovao i kojega zarazila dijete svojim nespokojstvom. U njezin
je, prema tome, najviše volio. Očinska ljubav je život mora biti utkana želja da dijete postane ne-
uvjetna ljubav. Njezino je načelo: »Volim te zato ovisno i da se na kraju od nje odvoji. Očeva bi se
što ispunjavaš moja očekivanja, što vršiš svoju ljubav morala ravnati prema načelima i očekiva-
dužnost, što si sličan meni.« U uvjetnoj očinskoj njima; ona bi morala biti više strpljiva i snošljiva
ljubavi nalazimo, kao i u bezuvjetnoj majčinskoj nego zastrašujuća i autoritativna. Ona bi morala
ljubavi, negativni i pozitivni aspekt. Negativni je dijete koje raste sve više osposobljavati i morala
aspekt sama činjenica da se očinska ljubav mora bi mu na kraju dopustiti da postane vlastiti
zaslužiti, da nju čovjek može izgubiti ako ne čini autoritet i da se oslobodi očeva.
ono što se od njega očekuje. Očinska ljubav Najzad, zrela osoba doseže onu točku razvoja
takvog je karaktera da poslušnost smatra za na kojoj predstavlja vlastitu majku i vlastitog
najveću vrlinu, a neposlušnost za najveći oca. Ona ima, da tako kažem, majčinu i očevu
grijeh — koji se kažnjava lišavanjem očinske savjest. Majčina savjest kaže: »-Nema ni zloće
ljubavi. Pozitivna strana je jednako važna. ni zločina koji bi te lišili moje ljubavi, moje
Budući da je očinska ljubav uvjetna, ja mogu želje da živiš i budeš sretan«. Očeva savjest
nešto poduzeti da je zadobijem, mogu raditi za kaže: »Učinio si zlo, i ne možeš izbjeći posljedice
nju. Ona nije izvan moje kontrole, kao što je toga zlodjela, a prije svega, moraš promijeniti
majčinska ljubav. svoje ponašanje ako želiš da te volim«. Zrela
Majčina i očeva stanovišta prema djetetu od- se osoba oslobodila vanjske majke i oca, ali ih je
govaraju djetinjim vlastitim potrebama. Djetetu izgradila iznutra, u sebi. Suprotno Freudovu
su potrebne majčina bezuvjetna ljubav i briga
shvaćanju super-ega, ona ih nije, međutim, iz-
60 61
