Page 112 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 112
dobro ni jednoj ni drugoj strani. Ali tome je gracija ljubavi prema bogu dosegla je iste raz-
razlog što »sukobi« većine ljudi predstavljaju mjere kao i dezintegracija ljubavi prema čovje-
uistinu pokušaje da se izbjegnu stvarni sukobi. ku. Ta činjenica je u napadnom proturječju s
To su neslaganja oko neznatnijih ili lažnih pro- idejom da smo svjedoci religiozne renesanse u
blema, koji se upravo zbog svoje prirode ne našoj epohi. Ništa nije dalje od istine. Svjedoci
mogu razjasniti, ili riješiti. Stvarni sukobi iz- smo (mada ima izuzetaka) povratka na idola-
među dvoje ljudi, oni koji ne služe prikrivanju trijsko shvaćanje boga, i transformacije ljubavi
ili projekciji, već koji se doživljavaju dublje u prema bogu u odnos koji odgovara otuđenoj
njihovoj unutarnjoj stvarnosti, nisu destruktivni. karakternoj strukturi. Lako je uočiti taj povra-
Oni vode razjašnjenju, oni proizvode katarzu tak na idolatrijsko shvaćanje boga. Ljudi su
iz koje obojica izlaze obogaćeni znanjem i sna- tjeskobni, bez principa ili vjere, i osjećaju da
gom. To nas navodi da opet naglasimo nešto što nemaju cilja, osim jednog: da idu naprijed. Sto-
smo već gore rekli. ga i dalje ostaju djeca i dalje se nadaju da će
Ljubav je moguća jedino ako dvoje ljudi me- im otac ili majka priskočiti u pomoć, kad im
đusobno komunicira iz centra svoje egzistencije ona bude potrebna.
i ako pri tom svaki doživljava sebe iz centra Prosječan je čovjek doista u religioznim kul-
svoga postojanja. Jedino u tom »centralnom turama, poput one u srednjem vijeku, također
iskustvu« nalazi se ljudska stvarnost, jedino je
ovdje životnost, jedino je ovdje osnova ljubavi. gledao u bogu oca ili majku koji pomažu. Ali,
Ljubav, tako doživljena, neprekidni je izazov; u isto vrijeme on je boga shvaćao ozbiljno, kao
ona nije mjesto odmora, već mjesto neprestane da je živjeti prema božjim principima bio vrho-
aktivnosti, rasta, zajedničkog nastojanja; za vni smisao njegova života, kao da je postizava-
osnovnu činjenicu da dvoje ljudi doživljava sebe nje »spasenja« bila najviša briga kojoj su sve
iz centra svog postojanja, da su istovjetni kao djelatnosti bile podređene. Danas ništa od takva
što su identični sa samim sobom, umjesto da nastojanja nije prisutno. Svakodnevni život je
bježe od sebe sporedno je vlada li među njima strogo odvojen od bilo kakvih relegijskih vri-
harmonija ili sukob, radost ili žalost. Postoji jednosti. On je posvećen nastojanju oko mate-
samo jedan dokaz prisutnosti ljubavi: dubina rijalne udobnosti i uspjeha na tržištu personal-
veze, i životnost i snaga oboje zaljubljenih. To nosti. Principi na kojima se naša svjetovna na-
je plod prema kojem se ljubav prepoznaje. stojanja zasnivaju su indiferentnost i egotizam
Baš kao što se automati ne mogu međusobno (ovaj drugi se često označuje kao »individuali-
voljeti, tako ne mogu voljeti ni boga. Dezinte- zam« ili »individualna inicijativa«). Čovjek istin-
130 131
