Page 111 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 111
vati. Ta se tendencija poklapa s generalnim sta- projekcija poprima nerijetko želju za djecom.
novištem koje karakterizira modernog čovjeka. U takvim slučajevima želja za djecom je, prije
On živi u prošlosti ili u budućnosti, ali ne i u sa- svega, određena time što projiciramo problem
dašnjosti. On se sentimentalno sjeća svog dje- vlastite egzistencije na djecu. Osjeća li osoba da
tinjstva i svoje majke ili pravi ugodne planove nije bila kadra osmisliti vlastiti život ona ga
za budućnost. Bilo da se ljubav doživljava u pokušava osmisliti u uvjetima života svoje
obliku surogata, time što sudjelujemo u fiktiv- djece. Ali, takva osoba ne uspijeva ni sama, ni
nim doživljajima drugih, bilo da je prebačena u svojoj djeci. Ponajprije zbog toga što problem
iz sadašnjosti u prošlost ili budućnost, taj ispraž- postojanja može jedino svatko riješiti sam za
njeni i otuđeni oblik ljubavi služi kao opijum sebe, a ne po zastupniku; drugo zbog toga što
koji ublažuje bolnu realnost, osamljenost i od- takvu čovjeku nedostaju upravo one kvalitete
vojenost individuuma. koje su mu potrebne ako želi voditi djecu u nji-
Još se jedan oblik neurotske ljubavi koristi hovu vlastitom traženju odgovora. Djeca služe
mehanizmom projekcije da bi se izbjegli vlastiti za projektivne svrhe i kad se postavi pitanje ra-
problemi, te se bavimo nedostacima i slabostima stave neuspjelog braka. Uobičajeni je argument
»ljubljene« osobe. Pojedinci se u tom pogledu roditelja u takvim situacijama da se oni ne mogu
ponašaju veoma slično kao i grupe, nacije ili re- rastati da ne bi djecu lišili blagoslova složnog
ligije. Oni spremno zapažaju čak i neznatne ne- doma. Međutim, svako bi detaljno razmatranje
dostatke druge osobe, a mirno i dalje ignoriraju pokazalo da je atmosfera napetosti i nesreće u
vlastite — uvijek zaokupljeni pokušajem da op- okviru »složne porodice« štetni ja za djecu nego
tuže ili poprave drugu osobu. Ako dvoje ljudi što bi to bio otvoreni prijelom — koji ih barem
čini to uzajamno — kao što je to često slučaj — poučava da je čovjek kadar da hrabrom odlukom
ljubavni odnos postaje odnos uzajamne projek- prekine neizdrživu situaciju.
cije. Ako želim dominirati, ili sam neodlučan, ili
pohlepan, onda optužujem svog partnera za to, i, Ovdje se mora spomenuti jedna druga česta
zavisan od svog partnera, želim ga ili izliječiti, greška. Zabluda, naime, da ljubav nužno znači
ili ga kazniti. Druga osoba čini to isto — i tako odsustvo sukoba. Kao što ljudi obično misle da
obojica uspijevaju ignorirati vlastite probleme, bol i žalost treba izbjegavati u svakoj prilici, tako
te zato ne poduzimaju ništa što bi pomoglo nji- oni misle da ljubav znači odsustvo svakog su-
hovu vlastitu razvoju. koba. I oni nalaze jake razloge za tu ideju u či-
Drugi oblik projekcije predstavlja projekcija njenici što se borbe oko njih pričinjaju samo
vlastitih problema na djecu. Ponajprije takva kao razorne izmjene udaraca i ne donose nikakvo
9 Umijeće ljubavi
128 129
