Page 107 - Erich Fromm - Umijeće ljubavi
P. 107
(dijelom kao rezultat majčine hladnoće) usredo- sretna s mužem koji se odnosi prema njoj kao
točio svu svoju nježnost i interes na sina. On prema kapricioznom djetetu.
je »dobar otac«, ali u isto vrijeme autoritativan.
Kad je god zadovoljan sinovljevim ponašanjem, Mnogo je složenija vrsta neurotske poremetnje
on ga pohvali, daruje ga, nježan je prema njemu; u ljubavi koja se zasniva na drukčijoj rodi-
kad ga god sin ne zadovolji, on se suzdržava ili teljskoj situaciji, naime, kad se roditelji ne vole,
ga grdi. Sin, koji ima jedino očevu nježnost, po- ali su i odviše suzdržani da bi se prepirali ili
staje ropski vezan na oca. Njegov je glavni ži- izvanjski pokazali znakove nezadovoljstva.. U
votni cilj da udovolji ocu — i kad uspije, osjeća isto vrijeme zbog njihove međusobne zatvore-
se sretan, siguran i zadovoljan. Ali kad pogriješi, nosti oni također nisu spontani prema vlastitoj
doživljava
atmosferu
»ispra-
djeci.
Djevojčica
ne uspije, ili nezadovolji oca, osjeća se ispraž- vnosti«, ali joj ona nikada ne dopušta bliskost
njen, nevoljen, izopćen. U kasnijem životu takav ni s ocem ni s majkom, i zato ostavlja djevojčicu
čovjek će tražiti lik oca na koji će se slično ve- zbunjenom i prestrašenom. Ona nije nikada
zati. Čitav njegov život pretvara se u niz uspjeha sigurna u ono što roditelji osjećaju ili misle, u
i neuspjeha, što ovisi o tome je li uspio dobiti atmosferi uvijek postoji nešto nepoznato ili
očevu pohvalu. Takvi ljudi često vrlo dobro us- misteriozno. Rezultat je da se djevojčica povlači
pijevaju u svojoj socijalnoj karijeri. Oni su sa- u vlastiti svijet, u maštanja, ostaje suzdržana
vjesni, povjerljivi, radoznali — pretpostavljajući i zadržava kasnije isto stanovište u svojim lju-
da lik oca kojeg su odabrali zna s njima postu- bavnim odnosima.
pati. Međutim, u svojim odnosima prema ženama
oni ostaju neutralni i tuđi. Žena nema cen- Štoviše, povučenost izaziva razvitak intenzivne
tralnu vrijednost za njih; oni je obično pomalo tjeskobe, osjećaj da nismo čvrsto ukorijenjeni
preziru, što se često maskira kao očinska briga u svijetu, što često dovodi do mazohističkih ten-
za malu djevojčicu. Oni mogu u početku impre- dencija kao jedinog načina da se doživi inten-
sionirati ženu svojom muškom vrijednošću, ali zivno uzbuđenje. Takve bi žene često više vo-
je kasnije sve više razočaravaju jer žena kojom ljele da muž napravi scenu i da viče nego da
su se oženili otkriva da joj je dodijeljeno da zadrži normalnije i razumno ponašanje, jer bi
igra drugorazrednu ulogu zbog muževe vezanosti to barem otklonilo teret napetosti i straha. Ne-
na lik oca, koja dolazi do izražaja u svakom rijetko one nesvjesno provociraju takvo pona-
trenutku njegova života, naime, ako i žena slu- šanje, kako bi svršila mučna napetost zbog
čajno nije vezana na svoga oca — pa je stoga afektivne neutralnosti.
124 125
