Page 60 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Odlučujući test 47
svih autohtonih biljaka na tom području sadrži BI7. Jedna od najčešćih je
manioka (kasava), koju ponekad opisuju kao «kruh tropskih krajeva«. Ali ona
nije isto što i slatka manioka koju radije jedu u gradovima zapadne civilizacije.
Autohtoni plod je gorči, ali je bogat nitrilozidima. Slatka manioka ima mnogo
manje te vitalne tvari, a čak je i ona toliko prerađena da su praktički uklonjeni
svi nitrilni ioni. 11
Još je 1913. godine dr. Albert Schvveitzer, svjetski poznati liječnik misionar,
za boravka u Africi upro prstom u osnovni uzrok raka. Nije izolirao konkretnu
tvar, ali je na temelju svojih zapažanja bio uvjeren da odgovor leži u razlikama
u prehrani. U svom predgovoru knjizi Alexandera Berglasa Rak: Uzrok i lijek
(Cancer: Cause and Cure, Pariz: Pasteur Institute, 1957.), napisao je:

Kad sam došao u Gabon 1913. godine zapanjilo me to što nisam susreo nijednoga
pacijenta oboljelog od raka. Nisam vidio nijedan slučaj raka među domaćim
stanovništvom dvjesto milja od obale... Ne mogu, naravno, sa sigurnošću tvrditi
da uopće nije bilo raka, ali poput ostalih liječnika na granici mogu samo reći da,
ako su i postojali neki slučajevi, morali su biti vrlo rijetki. Čini se daje to odsutstvo
raka posljedica razlika između prehrane domaćeg stanovništva i Europljana...

Misionarski i medicinski časopisi zabilježili su mnogo populacija širom svijeta
koje ne poznaju rak. Neke se nalaze u tropskim regijama, neke na Arktiku. Neke
su lovci koji jedu goleme količine mesa, neke su vegetarijanci koji gotovo uopće
ne jedu meso. Premda žive na različitim kontinentima i pripadaju različitim
rasama, jedina stvar koja im je zajednička jest to da nepostojanje raka odnosno
stupanj obolijevanja od raka izravno ovisi o količini nitrilozida ili vitamina B17
u njihovoj prirodnoj prehrani.
Kao odgovor na to, skeptik bi mogao tvrditi da te primitivne grupe nisu
izložene istim kancerogenim elementima kojima je izložen moderan čovjek
pa je možda to razlog zašto su imuni na rak. Dajmo im da udišu isti zrak pun
smoga, da puše iste cigarete, gutaju iste kemikalije dodane u njihovu hranu ili
vodu, koriste iste sapune ili deodorante pa da vidimo što će onda biti.
To je valjan argument. Ali, srećom, čak je i to pitanje sada riješeno, kako
pokazuje iskustvo. U gusto naseljenoj državi Kaliforniji, u kojoj je zrak često
zagađen, živi preko 100.000 ljudi koji čine populaciju s učestalošću raka ispod
pedeset posto u odnosu na ostatak stanovništva. Ta jedinstvena grupa ima isti
spolni, dobni, socioekonomski, obrazovni, okupacijski, etnički i kulturni profil
kao i ostatak stanovništva te države, koji ima dvostruko veću učestalost raka. To
je kalifornijska populacija adventista sedmog dana.

The Laetriles/Nitrilosides, op. cit, str. 9,10.