Page 62 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Odlučujući test 4 9
Dr. Moerman je pokazao da je 1945. godine stopa raka u Nizozemskoj naglo
pala u odnosu na 1942. godinu i dosegla najnižu razinu. Ali nakon 1945. godine,
kako se ponovno počela prerađivati hrana, stopa raka iznova je počela rasti i
otada cijelo vrijeme postupno raste.
Naravno da iskustva iz Nizozemske ili ona zabilježena među adventistima
sedmog dana ili mormonima nisu konačan dokaz, jer još uvijek ostaje otvoreno
pitanje konkretnog prehrambenog faktora, ili prehrambenih faktora, koji ta
iskustva potvrđuju. Zato suzimo područje.
Od 1960-ih godina povećavao se broj ljudi koji su prihvaćali teoriju o liječenju
raka vitaminima i u skladu s time mijenjali svoju prehranu. Oni predstavljaju sve
društvene slojeve, sve dobi, oba spola i nalazimo ih u gotovo svakoj razvijenijoj
zemlji u svijetu. Samo u SAD-u broje se u tisućama. 15 Značajno je, dakle, da
nakon prelaska na prehranu bogatu vitaminom B17 nitko od njih, koliko je
poznato, nije obolio od raka. 16
U ljeto 1973. godine saznalo se da je Adelle Daviš, jedna od najpoznatijih
nutricionistica u zemlji - žena koju su smatrali stručnjakinjom po pitanjima
prehrane i raka - i sama oboljela od jednog od najopasnijih oblika raka.
Preminula je u svibnju, godinu kasnije. Činilo se da će to biti kraj nutricionističke
teorije o raku. Ali, ako se stvari pažljivije razmotre, ona nikad ni u jednoj od
svojih brojnih knjiga, ili u predavanjima, nije tretirala nitrilozide kao vitamin
pa čak ni kao esencijalnu hranjivu tvar. Spomenula je da je laetril, po njezinom
mišljenju, djelotvoran u tretiranju raka nakon što se povukao, ali izgleda da
njegovu upotrebu, u manje koncentriranom i prirodnijem obliku, nije smatrala
neophodnom u čovjekovoj svakodnevnoj prehrani. Čini se da čak ni nakon
što joj je dijagnosticiran rak u tome nije vidjela nikakvu vezu. Autor se s njom
dopisivao upravo po tom pitanju, i evo dijela njezinog odgovora:

Budući da nas okružuju stotine kancerogenih tvari u konzervansima, aditivima,
otrovnim sprejevima, umjetnim gnojivima te u zagađenom zraku i vodi, tvrdnja
da je rak bolest uzrokovana nedostatkom vitamina svakako je netočna i previše
pojednostavljena. 17

Dr. Dean Burk je 30. svibnja 1972. godine uputio pismo članu Kongresa Louu Freyju ml. u kojem je
rekao da gaje kontaktiralo najmanje 750 osoba, «uključujući mnoge doktore medicine«, velik dio kojih
mu se «obratio isključivo radi prevencije raka«. Vidi Cancer Control Journal, svibanj/lipanj 1973. g., str.
1. Na isti su način autora ove knjige u protekla dva desetljeća kontaktirale doslovce tisuće korisnika
laetrila.
16
Otkad su ove riječi ugledale svjedo dana u knjizi objavljenoj 1974. godine, autor je sreo dvije osobe
koje su tvrdile da su dobile rak nakon što su svakodnevno jele jezgre marelice. Dvije! Nije poznato
koliko su ih točno pojele ili od čega se još sastojala njihova prehrana (u jednom slučaju poznato je da
je prehrana bila užasna) ili koliko su se strogo pridržavale programa ili kakvo im je bilo prethodno
zdravstveno stanje ili kakvim su vrstama kancerogenih tvari mogle biti izložene, uključujući medicinske
rendgenske preglede i pušenje. Ipak, ti slučajevi dokazuju da ideja liječenja raka vitaminima nije 100%
savršena. Prihvaćate li 99%?
17
Poruka Adelle Daviš upućena G. Edvvardu Griffinu, 1. kolovoza 1973. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.