Page 65 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 65

52                             Svijet bez  raka

           Oko  osamdeset  posto  tih  stanica  ukupnog  života  smješteno  je  u  jajnicima
        ili  testisima  i  služe  kao  genetski  spremnik  za  buduće  potomstvo.  Ostale  su
        raspoređene  drugdje po  tijelu zbog  razloga koji još  nisu  u  potpunosti jasni,  ali
        bi  mogli  uključivati  procese  regeneracije  i  ozdravljenja  oštećenog  ili  ostarjelog
        tkiva.
           Hormon   estrogen  dobro  je  poznat  po  tome  što  izaziva  promjene  u  živom
        tkivu.  Iako  se  općenito  smatra ženskim hormonom, prisutan je kod  oba spola
        i  obavlja  mnoge  vitalne  funkcije.  Gdje  god  je  tijelo  ozlijeđeno,  bilo  fizičkom
        traumom, kemijskim djelovanjem ili bolešću, estrogen i drugi steroidni hormoni
        uvijek se javljaju u visokim koncentracijama i moguće je da služe kao stimulatori
        ili katalizatori staničnog rasta i obnavljanja tijela.
           Danas  znamo   da  stanica  ukupnog  života  dobiva  poticaj  za  stvaranje
        trofoblasta  kada  dođe  u  dodir  s  tim  steroidnim  hormonima  koji  djeluju  kao
        «organizacijski  podražaji«.  Kad  se  to  dogodi  onim  stanicama  ukupnog  života
        koje  su  se  razvile  iz oplođene jajne  stanice,  nastaju posteljica  i pupčana vrpca,
        sredstva  za  hranjenje  embrija.  Ali  kad  se  dogodi  nespolnim  putem  u  sklopu
        općeg procesa ozdravljenja, rezultat je rak.  Da budemo precizniji, trebali bismo
        reći  da je  rezultat  rak ako  se proces  ozdravljenja  ne  završi  nakon  što  obavi  svoj
        zadatak.
                                                              3
           U svom djelu «A Report on Cancer«,  (Izvještaj  o raku)  koje otkriva mnogo
        iznenađujućih informacija, dr. sc. Hardin B. Jones spomenuo je ovu pojavu:


           Druga  važna  stvar  koju  treba  uzeti  u  obzir  u  vezi  s  rakom je  da  su  svi  oblici
           otkrivenog  raka  povezani  s  nasumičnim  izgledima  za  preživljavanje  koji  se  ne
           smanjuju  dok je  rak  prisutan.  To  uvjerljivo  implicira  da  postoji  neko  prirodno
           fiziološko  obuzdavanje  napredovanja  te bolesti  i  da je  brzo  napredovanje  raka
           koje često možemo vidjeti u terminalnim stadijima posljedica zatajenja prirodnog
           obuzdavajućeg  utjecaja.

           Ubrzo ćemo vidjeti zašto taj prirodni obuzdavajući utjecaj može zakazati, ali
        zasad,  kako  ne bismo previše pojednostavljeno  opisali taj  proces,  možemo  reći
        da je rak rezultat prekomjernog ozdravljenja. To je razlog zašto se kaže da pušenje,
        prekomjerno  izlaganje  suncu  ili  brojne  štetne  kemikalije  mogu  uzrokovati  rak.
        Bilo  što  što  uzrokuje  štetu  na  tijelu  može  dovesti  do  raka  ako  tjelesni  procesi
        ozdravljenja ne  rade pravilno  -  kao  što ćemo  vidjeti.
           Dr.  Stevvart  M.  Jones  iz  Palo  Alta,  Kalifornija,  opisao je  taj  proces  na  ovaj
        način:





         Rad iznesen pred 11. godišnjom konferencijom znanstvenih pisaca Američkog društva za rak, New
        Orleans, 7. ožujka 1969. g.
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70