Page 272 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Pitanje motiva 271
Pretpostavivši - sasvim ispravno, kako se pokazalo - da će se protivljenje «Zakonu
o pobjedi nad rakom» odmah protumačiti kao podržavanje raka, predsjednik
Nixon pridružio se prijedlogu s vlastitim «Zakonom o pobjedi nad rakom», koji
se ni po čemu nije bitno razlikovao od prijedloga senatora Kennedvja, osim što
je nosio drugi broj (S. 1828). Taj je zakon prihvaćen u Senatu golemom većinom
glasova od 70 prema 1.
«Pruga je bila postavljena«, a Američko društvo za rak, oglasivši se preko čitave
stranice oglasa u New York Timesu i u dvama velikim washingtonskim dnevnim
listovima, imalo je krajnje drskosti ustvrditi da «prigovore zakonu uglavnom
upućuju ljudi koji nemaju stručnog znanja o raku». Moji spisi sadrže brojne izjave
nekih istaknutih znanstvenika, liječnika i istraživača raka iz Sjedinjenih Država
koji se protive Kennedvjevoj i Nixonovoj zajedničkoj predstavi, a uključuju i jednu
izjavu koju su potpisala ništa manje nego četiri dobitnika Nobelove nagrade za
medicinu...
Nova spora birokracija neće ništa brže pronaći ni uzrok ni lijek. Vjerojatnije
je da će samo ometati traženje lijeka podržavanjem trenutačnih predrasuda i
pristranosti istraživača specijaliziranih upravo na tom području.

Zapanjujuće je koliko se poreznog novca rasipa na istraživačke projekte za
pronalaženje lijeka za rak, a ti projekti ne daju nikakve rezultate. Amerikanci
će, čini se, tolerirati svakakve ludosti, sve dok se one promiču kao pokušaj
rješavanja neke «krize». «Kriza» u Vijetnamu, «kriza» na Bliskom istoku, ekološka
«kriza», energetska «kriza» - popis je ograničen samo maštom manipulatora
i lakovjernošću manipuliranih. Svaka kriza stvara se u javnom mišljenju kao
predigra našem dobrovoljnom prihvaćanju još jednog posezanja u naše džepove
i naše slobode.

U kolovozu 1973. godine predsjednik Nixon objavio je petogodišnji plan
borbe protiv raka. Nalik klasičnom sovjetskom pristupu takvim problemima,
to je zapravo bila objava da je «kriza» institucionalizirana. To je bilo jamstvo da
ciljevi neće biti ostvareni. Od tada je svaki neuspjeh vodio do promjene ciljeva,
velikog širenja birokracije i novog petogodišnjeg plana. Kao što je primijetio
kongresnik Schmitz, «pruga je postavljena« i to je vlak lake zarade u najboljoj
političkoj tradiciji.
Vladina kontrola nad znanstvenim istraživanjima gotovo nikada ne daje
upotrebljive rezultate, osim na području naoružanja i s njime povezane vojne
opreme, kao što su rakete. Razlog je u tome što je to jedino polje od temeljnog
interesa za vladu. To je pitanje instinkta za samoodržanje. Vlade, poput živih
bića, imaju taj instinkt i to ih ponekad tjera da čak i vlastite građane smatraju
«neprijateljima». To je razlog zašto vlade javnosti prešućuju tako mnogo
informacija, čak i u vrijeme mira, tobože zbog «nacionalne sigurnosti«.
Nacionalna sigurnost podrazumijeva da postoji neprijatelj. Vladajuća elita zna