Page 277 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 277

276                            Svijet  bez  raka


           shemu  na  zidu»,  kaže  g.  Levinson,  pokazujući  rukom.  Na  svijetloplavom  papiru
           nalaze se imena 50 najvećih svjetskih kemijskih kompanija, vodoravno  i okomito
           povezanih crnim točkama koje označavaju njihove zajedničke poslovne pothvate.
           «Prestao sam ih ucrtavati«, kaže on.  «Taj  papir bi dosad već bio zacrnjen.» Među
           glavnim  naftnim kompanijama,  kaže,  «izbrojio  sam  2.000  zajedničkih  poslovnih
           pothvata«.  To  je  bila  brojka  prije  no  što  ih  je  prestao  ucrtavati.  Procjenjuje  da
           ih  vjerojatno  ima  10.000.  Uskoro  će,  predviđa,  sve  moderne  industrije  «biti
           pod  potpunom  kontrolom  i  dominacijom  šačice  multinacionalnih  kompanija
           međusobno  isprepletenih,  sa  zajedničkim  pothvatima,  kompanija  financijskih
           integriranih  u  iste bankarske  konzorcije.«...
           U  velikoj  mjeri,  kaže  on,  moć  je  «koncentrirana  unutar  poslova  Davida
           Rockefellera«.  Ta  sfera  ne  obuhvaća  samo  Chase  Manhattan  Bank,  kojoj  je  na
           čelu  g.  Rockefeller,  nego  i  velike  naftne  kompanije,  državnog  tajnika  Henrvja
           Kissingera i mnoge korporacije. G. Levinson smatra da su te korporacije povezane
           preko  zaklada  na  dva  načina:  direktori  korporacija  upravljaju  zakladama,  a
           zaklade  pak  imaju  vlasničke  udjele  u  korporacijama. 14


           Mnogi ljudi toliko su zaštićeni od surovih ekonomskih i političkih stvarnosti
        svijeta  da im je teško vjerovati  da plemeniti  napori poput  onih  za  uspostavljanje
        mira u svijetu ili istraživanje raka mogu biti neiskreni i služiti nekolicini u njihove
        privatne  svrhe.  Pomisao  na  zavjeru  što  se  skriva  iza krinke  humanitarnosti  oni
        ne mogu pojmiti niti drže da je moguća u praksi. Europljani su obično otvoreniji
        prema  toj  mogućnosti,  jer  je  njihova  politička  povijest  toliko  puna  zavjera  da
        ih  doživljavaju više  kao  pravilo  nego  kao  iznimku.  Amerikanci,  međutim,  nisu
        imali  to  povijesno  iskustvo  pa  je  prosječan  građanin  osjetljiviji  po  tom  pitanju.
        Kada  sudi  samo  prema  vlastitim  standardima,  prosječni  Amerikanac  ne  može
        vjerovati  da  postoje  ljudi  koji  bi  žrtvovali  živote  drugih  radi  vlastitog  probitka.
        Možda  u  drugim  zemljama,  da,  ali  ne  u  Americi.  Kao  da  sam  čin  glasanja,
        osobnog  ubacivanja  glasačkog  listića  nekako  posvećuje  njegove  kandidate  i
        čini  ih  nesposobnima  za  sebične  motive  ili podmukla  djela.  Zbog  toga  mnogi
        ljudi  instinktivno  bježe  od  svake  pomisli  na to  da  postoji  promišljeni  razlog  za
        protivljenje laetrilu.  Radije vjeruju da se tu zapravo radi o neznanju i birokratskoj
        nesposobnosti.

           Dugu  povijest  zlostavljanja  moguće  je  promatrati  tako  da  u  njoj  ne  vidimo
        skriveni  plan.  Ali  isti  argument  također  se  nudi  kao  izgovor  u  svim  drugim
        problematičnim  područjima  društva.  Govore  nam  da  inflacija  nije  planirana;
        jednostavno  se  događa  zbog  neznanja  i birokratske  nesposobnosti.  Ni kontrola
        cijena  i  racioniranje  nisu  planirani;  samo  su  nesretna  posljedica  neznanja  i
        birokratske  nesposobnosti.  Sve  duži  popisi  primatelja  socijalne  pomoći  nisu




          «How One Man  Helps  Unions Match Wits  With  Multinationals»,  Richard  R.  Janssen,  Wall Street
        Journal,  17. lipnja 1974. g.
   272   273   274   275   276   277   278   279   280   281   282