Page 270 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Pitanje motiva 2 6 9

I. G. je javnosti cijeloga svijeta uskraćivao lijek koji spašava živote zato što je želio
proizvod koji će moći patentirati i na koji će imati ekskluzivno pravo... Teško je
i bolno pokušati procijeniti koliko se života moglo spasiti da sulfanilamid nije
bio zakopan u laboratorijima velikog monopola koji je čekao najprofitabilnije
vrijeme za predstavljanje novih lijekova javnosti. 4

Superprofiti farmaceutske i istraživačke industrije uvelike se povećavaju s
porastom broja žrtava raka. Znatan dio prihoda tih industrija sada se usmjerava
preko savezne vlade i završava u džepovima politički favoriziranih pojedinaca i
institucija. Uz savezni budžet za rak koji prelazi milijardu i pol dolara godišnje,
potencijal za korupciju je ogroman.
«Kome treba primitivan staromodan oblik podmićivanja ljudi iz vlade»,
pita dr. Krebs, «kada odjel Ministarstva zdravstva, obrazovanja i socijalne
skrbi može potpuno legalno dodijeliti ugovor od 1.250.000 dolara kompaniji
Hoffman-LaRoche za 'kliničko istraživanje' 5-FU, dok bi se, bez zaštite patenta,
ista količina tog spoja mogla proizvesti za oko 17.000 dolara?» 5
Sada smo stigli do četvrte i još niže razine motiva, razine koju ne smijemo
previdjeti ako želimo razumjeti sile što djeluju protiv slobode izbora u liječenju
raka. Postoje oni s političkim ambicijama koji će iskoristiti svaki izgovor za
širenje svog utjecaja i moći nad drugima. Kriza s rakom je kao stvorena za
njihove planove. Iako možda nisu imali nikakvog udjela u stvaranju te krize,
zanimanje koje pokazuju prema njoj i načinima njezina rješavanja uglavnom je
prijevara i trik. Jedino što ih zanima jest podrška glasača i učvršćivanje vlastitih
pozicija u strukturi vladine moći.
Kako vlada sve više pritišće i sve je okrutnija, stručnjaci za odnose s javnošću
serviraju poslastice radi smirivanja njezinih zabrinutih građana. Kad bi
omražena diktatura mogla spriječiti da javnost sazna za vitamin B17, sve dok
ne utroši milijarde dolara na istraživanja u razvikanom «ratu protiv raka», i kad
bi se konačno rješenje problema raka ljudima moglo podvaliti kao «pobjeda» u
tom ratu, tada bi bilo mnogo lakše navesti mase da prihvate vladu kao logičnog
posrednika na polju medicine. Bilo bi čak moguće uvjeriti mase da na diktaturu
koja im je nametnuta gledaju sa zahvalnošću. «Veliki brat možda jest strog»,
govorili bi, «ali je dobar!».
Mnogo se po tom pitanju može naučiti pogleda li se model Hitlerovog uspona
na vlast. Ohrabren kartelom koji je djelovao u pozadini, njemački parlament
širio je Bismarckov plan vladine medicinske skrbi, sve dok nije ušao u sve pore
života u prednacističkoj Njemačkoj. Matthew Lynch i Stanley Raphael u stručnoj
studiji Medicine and the State (Medicina i država), kažu nam:

Sasulv, I.G. Farben, op. cit., str. 134,135, 32.
4
5 Pismo E. T. Krebsa G. Eđvvardu Griffinu od 26. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.