Page 269 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 269
268 Svijet bez raka
je pritom jesu li te postupke nametnuli vlada, strukovna udruženja, sindikati,
karteli ili kriminalne organizacije.
Dobivanje novca kroz prisilu ili obmanjivanje bit je krađe. I ta vrsta profita
sljedeća je na našem popisu.
Politika je multinacionalnih kompanija da djeluju na način da smanjuju
međusobnu konkurenciju radi ograničavanja izbora za potrošača, podizanja
cijena iznad prirodne razine koju diktiraju ponuda i potražnja i, time,
ostvarivanja umjetno visoke razine profita. Takvi dogovori između kompanija
zovu se sporazumi o ograničenju trgovine. Poznato je da su kemijska i
farmaceutska industrija bile pioniri i vodeći sudionici u ograničenju trgovine.
Velik dio protivljenja liječenju raka bez lijekova može se shvatiti samo u svjetlu
tog činjeničnog stanja.
Namještanje cijena na polju lijekova vidi se na razne načine. Jedan je taj da
se neki lijekovi proizvedeni u Sjedinjenim Državama prodaju jeftinije u drugim
zemljama. Sniziti cijene u Americi, iako su lijekovi proizvedeni ovdje, značilo
bi prekršiti sporazume o kontroli cijena. Kao što je istaknuo senator Gavlord
Nelson, predsjednik Pododbora za monopol Senatskog odbora za malo i srednje
poduzetništvo:
Da, mnoge američke farmaceutske kompanije prodaju lijekove domaćim
veletrgovcima po različitim cijenama, ovisno o tome gdje će se lijek koristiti.
Ako domaći veletrgovac kaže da će se lijek slati u inozemstvo, njegova cijena
lako može biti pedeset posto niža. Bilo bi teško naći eklatantniji slučaj cjenovne
diskriminacije američkog potrošača od toga. 3
Umjetno podignute cijene nisu jedini nusprodukt kartelskih sporazuma.
Slab izbor proizvoda ili potpuno nepostojanje proizvoda mogu biti čak i gori. Ne
govorimo samo o ograničavanju broja proizvođača za određeni proizvod unutar
određenog teritorija - iako je i to dovoljno loše - nego o potpunom sprječavanju
lansiranja novih proizvoda na tržište, kako bi se iskoristio postojeći proizvod
koji je profitabilniji. Čini se da je to bio razlog koji je stajao iza odluke Standard
Oila i Shella da umanje važnost njihovog procesa hidrogenacije kojim se može
dobivati kvalitetan benzin iz ugljena niske kvalitete.
Na polju medicine ta ista manipulacija tržištima dovela je do nerazumnog
odgađanja upotrebe sulfanilamida. Richard Sasulv komentira:
I. G. Farben ponekad je zadržavao nove proizvode ili metode. Radi se konkretno
o sulfa-lijekovima. ... Bilo je američkih kartelskih partnera I. G.-a koji su bili
spremni odmarati se na onome što je izgledalo sigurnim tržištem i zato su
zadržavali nove razvoje...
«Ask Them Yourself», Famify Weekly, News Chronicle, 7. listopada 1973. g., str. 1.