Page 230 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Plaćanje reketa 2 2 9

očekujući da će, nekako, imati koristi od toga. Ali, na kraju, neizbježno završe
tako što hrane još veću birokraciju kroz povećane poreze, plaćaju više cijene za
svoja potrošačka dobra i gube još jedan dio osobne slobode.
U tom pravilu gotovo nema iznimaka, što je očigledno ako na trenutak
razmislimo o rezultatima vladinog ulaska u takva područja ekonomske aktivnosti
kao što su cijene i plaće, očuvanje energije, zaštita okoliša, zdravstvena skrb i
tako dalje.
Kao što je Francuz Frederic Bastiat primijetio prije više od sto godina, kada se
vladi jednom dopusti da se proširi izvan svoje glavne uloge zaštite života, sloboda
i vlasništva njezinih građana, kada napadne tržište i pokuša preraspodijeliti
nacionalno bogatstvo ili resurse, tada neizbježno pada u ruke onih koji će je
iskoristiti za «legalnu pljačku». Nema boljeg načina da se opišu vlade današnjeg
svijeta, a vlada Sjedinjenih Država nije nikakva iznimka.
FDA je 1906. godine dodana stalno rastućem popisu vladinih regulatornih
agencija, velikim dijelom kao rezultat križarskih napora vladinog kemičara po
imenu Harvev VVashington Wiley. Wileyja je u prvom redu poticala organizirana
mliječna industrija, koja je htjela da vlada prihvati zakone kojima bi se sputala
konkurencija od strane ne-mliječnih zamjenskih proizvoda. Postao je poznat
širom zemlje preko svojih knjiga i govora protiv «prijevare i otrova» u našoj
hrani. Kao pionir modela koji je mnogo godina kasnije slijedio Ralph Nader,
Wiley je kampanjom uspio steći ogromnu podršku kako javnosti tako i Kongresa
za vladinu regulaciju i «zaštitu». Rezultat je bio Zakon o čistoj hrani i lijekovima
iz 1906. godine koji je stvorio FDA i dao joj široke ovlasti nad industrijom hrane
i lijekova. Wiley je postao njezinim prvim direktorom.
Prva velika revizija Zakona o hrani i lijekovima napravljena je 1938. godine
kao rezultat fatalne pogreške glavnog kemičara u kompaniji S. E. Massengill iz
Tennesseeja. Godinu dana ranije umrlo je sto sedam ljudi, većinom djece. Umrli
su zato što su popili antibiotsku tvar poznatu kao «Eliksir od sulfanilamida».
Kemičar je testirao izgled, okus i miris te tvari, ali nije testirao njezinu
sigurnost.
Publicitet koji je pratio te događaje doveo je do javnog prihvaćanja povećanih
ovlasti FDA, prema kojima su svi proizvođači lijekova morali testirati sigurnost
svake nove tvari, a rezultate tih testova, prije slanja na tržište, predati na odobrenje
Agenciji. FDA je također dobila ovlasti da s tržišta ukloni bilo koju postojeću
tvar za koju vjeruje da nije sigurna.
Sa strogo teoretske točke gledišta, prvom dijelu ovog zakona nije se
moglo ništa prigovoriti, ali drugi dio bio je kolosalna pogreška. Logično je
zahtijevati od proizvođača hrane ili lijeka da poduzme razumne korake kako
bi osigurao sigurnost svoga proizvoda. Također je logično zahtijevati od njega
da stavi odgovarajuća upozorenja na etikete svojih proizvoda tamo gdje postoji
mogućnost da nepravilna upotreba našteti zdravlju. Ali dati vladinoj agenciji