Page 229 - Edward Griffin - Svijet bez raka

2 2 8 Svijet bez raka

Ubrzo nakon toga dr. Sadusk je napustio FDA, navodno kako bi radio na
Sveučilištu John Hopkins, svome matičnom sveučilištu. Ali, unutar jedne
godine mito je plaćeno do kraja: postao je potpredsjednikom Parke-Davis and
Companv.
Nasljednik dr. Saduska bio je dr. Joseph M. Pisani. On je ubrzo dao ostavku
kako bi otišao raditi za Proprietarv Association, udruženje koje predstavlja
proizvođače bezreceptnih lijekova - dio upravo one industrije koju je dr. Pisani
«regulirao».
Dr. Pisanija zamijenio je dr. Robert J. Robinson, koji je na tom položaju ostao
još kraće od svog prethodnika. Postao je visokim rukovoditeljem u Hoffman-
LaRocheu, vodećem proizvođaču lijekova na recept.
Omar Garrison, u svojoj sjajno istraženoj knjizi The Dictocrats, nastavlja
popis:

Dr. Howard Cohn, bivši šef medicinskog procjenjivanja u FDA, koji je uz veliki
profit prešao iz Agencije u farmaceutsku kompaniju Ciba:
Dr. Harold Anderson, načelnik odjela za lijekove protiv infekcija u FDA, koji je
prekinuo svoje zaposlenje u vladi radi položaja u Winthrop Laboratoriesu;
Morris Yakowitz, koji je smatrao da će mu posao u Smith, Kline and French
Laboratoriesu nuditi veće osobne koristi od njegovog položaja šefa za nadzor
slučajeva u FDA;
Allen E. Ravfield, bivši direktor Ureda za norme i zakonsku regulativu, koji se
riješio svojih dužnosti u provedbi zakona (uključujući elektroničku špijunažu)
kako bi postao konzultantom za Richardson-Merrell, Inc. 13

Godine 1964.,podpritiskom Kongresa, FDAjeobjavila popis svojih službenika
koji su tijekom prethodnih godina napustili Agenciju radi posla u industriji. Od
osamsto trinaest imena koja su se pojavila na tom popisu, osamdeset tri - više od
deset posto - došlo je na položaje u kompanijama koje su ranije regulirali. Mnogi
od tih ljudi su, naravno, bili iz samog vrha upravnih krugova FDA - ljudi koji su
bili zaduženi za donošenje odluka i izdavanje direktiva. Dok su bili u FDA, imali
su pristup informacijama o istraživanjima i procesima svih kompanija. Stoga,
kad su otišli raditi za jednu od tih kompanija, nije bilo razloga da ne ponesu te
informacije sa sobom, što je, očigledno, tvrtki koja ih je unajmila moglo dati
ogromnu prednost pred njezinom konkurencijom.
Ovdje, još jednom, vidimo klasičan model po kojem se birokratske moći
vlade ne koriste za zaštitu naroda, što je njezin izgovor za postojanje, nego za
bogaćenje pojedinaca koji drže tu moć i za eliminaciju poštene konkurencije
na tržištu. Glasači odobravaju neprekidno širenje moći vlade, uvijek naivno

Garrison, The Dictocrats, op. cit, str. 70, 71.