Page 233 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 233

2 3 2                          Svijet  bez  raka

        Danas je široko prihvaćeno mišljenje da - u dijetama - kalorije mnogim ljudima
        nisu ni približno toliko bitne kao ugljikohidrati. Ali 1962. godine FDA je objavila
        da tu knjigu američki narod ne bi trebao čitati i da se, iznad svega, kapsule ulja
        šafrana ne smiju prodavati ni na koji način koji ih povezuje s temom knjige. To
        su, u svojoj velikoj  mudrosti, proglasili lažnim označavanjem.
           Prema  standardnoj  proceduri,  FDA  je  lokalnim  informativnim  medijima
        dojavila  da  će  se  dogoditi  zapljena.  Zbog  toga,  kad  su  službenici  stigli  na
        mjesto  događaja,  predstavnici  tiska  bili  su  na  raspolaganju  da  u  potpunosti
        dokumentiraju  i  fotografiraju  veliku  raciju.  Ne  treba  ni  reći  da  je  javnost  bila
        zadivljena i zahvalna, vidjevši da je njihova FDA aktivna i da ih «štiti»  od takvih
        beskrupuloznih  varalica.
           Međutim,  glavna je  stvar  u tome  da je  najveća  robna kuća  u  gradu također
        imala  izložene  knjige  i  kapsule.  Ali,  prije  no  što  će  provesti  raciju  u  manjoj
        prodavaonici, FDA je nazvala zaposlenike robne kuće, upozorila ih da se sprema
        zapljena  i sugerirala im  da  mogu izbjeći  neugodan publicitet  ako  nedopuštenu
        robu  uklone  tiho  i  dobrovoljno.  Agencija je  ispravno  zaključila  da  može  bolje
        postići svoj cilj tako što će se okomiti na malog čovjeka i izbjeći sukob s tvrtkom
        koja ima sredstva  da uzvrati  udarac.
           Ponekad propust da se krupni igrači tretiraju s istom strogošću kao i mali nije
        rezultat  toga  što  su  oni veliki,  već  toga  što  su  «unutra».  Oni  su  dio  kartelskog
        establišmenta. Na primjer,  1970. godine, tijekom saslušanja pred Pododborom
        Zastupničkog doma za međuvladine odnose, saznalo se daje FDA prisilila jedne
        male novine da objave opovrgnuće određene tvrdnje iznesene u jednoj reklami za
        oralno kontracepcijsko sredstvo. Ali od velikog i prestižnog NewEngland Journal
        of Medicine,  koji  je  objavio  istu  reklamu,  nije  zatraženo  objavljivanje  ikakvog
        opovrgnuća.  Kad  su  ga  upitali  za  tu  nedosljednost,  povjerenik  FDA  Charles
        Edwards odgovorio je  da veći časopis  «zapravo  nije mislio  raditi prekršaj.« 17
           To, naravno, ne znači da se FDA nikada ne suprotstavlja većim tvrtkama, jer
        povremeno to  radi.  Ali, kad to  radi, možete biti sigurni da su karte namještene
        protiv optuženika. Bez obzira na to koliko netko ima financijskih sredstava, ako
        nije  dio  međunarodne  mreže  finpola,  ne  može  se  nadati  ravnopravnoj  borbi  s
        neograničenim  sredstvima  savezne  vlade.  Privatni  građani  moraju  unajmljivati
        odvjetnika. Vlada ima zgrade pune odvjetnika, čije plaće se pokrivaju od poreza,
        a  oni  samo  čekaju  priliku  da  te  svoje  plaće  opravdaju.  FDA  nije  ni  najmanje
        važno koliko će se sudski proces otegnuti, jer su odugovlačenja, odgode i nastavci
        zapravo  dio njezine strategije da optuženika dovede do bankrota astronomskim
        pravnim  troškovima.
           Na primjer,  u  sudskom postupku protiv  dr.  Andrewa  Ivyja  suđenje je  trajalo
        gotovo  deset  mjeseci.  Svjedočenje  288  svjedoka  ispunilo  je  11.900  stranica



          «Who  Blocks  Testing  of Anti-Cancer Agent?»,  Alameda  Times  Star  (Kalif.),  3.  kolovoza  1970.  g.
   228   229   230   231   232   233   234   235   236   237   238