Page 97 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 97

176                        Priče  iz  vremenske  omče                                                               Patnje  male  djece                       177

                    Sličnim  pričama  mogli  biste  ispuniti  cijelu jednu knjižnicu.  Kada  požele  gur­  se bez  ozljeda,  iako  su  nam  svi  prozori  bili  uništeni.  Dana  5.  travnja  u  5:30
                nuti  svijet  u  reprizu  s Iranom, Sirijom  ili  nekom  drugom  zemljom, možda  bi  vrije­  ujutro  avion  je  ispalio  raketu  na  glavnu  cestu.  Svi  smo  se  probudili.  Samo
               dilo  zamoliti  one  koji  podržavaju još jedan  masakr da  pročitaju  te  priče prije  nego  pet  minuta  nakon  što  smo  ponovno  otišli  u  krevet  avion  se  vratio  i  oštro
               od  ljudi  zatraže  da  «podrže  vojnike«  u  najnovijem  Veličanstvenom  oslobađanju'.    ponirući  ispalio  svoje  rakete.  Pogodile  su točno  u  zadnji  dio  kuće  gdje  smo
               Većina njih  nije  ni  vidjela  ni  čula  takve priče  u  trijumfalizmu  američkog  predsjed­  se  mi  nalazili.
               nika  i  potpredsjednika  koji  su  se  izvukli  od  novačenja  za  Vijetnam,  istovremeno
               podržavajući  novačenje  drugih  na  temelju  opće  vojne  obveze.  To  je  predsjednik    «Tri  zida  sobe  pala  su  na  neke  članove  moje  obitelji  i  odmah  ih  usmrtila.
               koji  je  rekao  (u  stvari,  njegovi  tekstopisci  su  rekli)  da  kad  Iračani  pogledaju  lica  Otišao  sam  u  sobu  i  vidio  ih  prekrivene  srušenim  ciglama  i  betonom.
               američkih  vojnika,  «vide  snagu,  dobrotu  i  dobronamjernost«.  2 4  Ne,  nego  vide    U  toj  sobi  se  nalazilo  13  ljudi.  Nekako  sam  uspio  spasiti  jednu  od  svojih
               smrt,  razaranje  i  okupaciju  njihove  zemlje,  i  vide  zlog,  retardiranog  i  bezdušnog  kćeri,  zajedno  s  njenim  petogodišnjim  sinom  i  njenom  šestomjesečnom
               trontmena  u  Bijeloj  kući  kojeg  nije  briga  za  njihove  patnje.  Predsjednika  koji  je  bebom.  Njeno  treće  dijete  poginulo  je  u  snu,  ležeći  kraj  svoje  bake,  moje
               govorio  o  tome  kako  «mi»  napredujemo  u  ratu,  premda  je  «mi»  većinu  vremena     žene.  Usprkos ogromnim  naporima  nisam  uspio  raskrčiti  gomilu  ruševina  s
               dok  je  trajalo  pustošenje  proveo  gledajući  sport  na  televiziji  u  Bijeloj  kući.  Ali  njihovih  tijela. Moja je  snaha  izišla  na  ulicu  dozivati pomoć,  ali bilo je  rano
               kada  potječete  iz  obitelji  sa  zaista  impresivnom  poviješću  podržavanja  fašizma,   i  sve je bilo  pusto.  Morali smo  čekati da  dođe  hitna pomoć  i  odnese  ih.  Svi
               zlostavljanja  i  ubijanja  djece  te  micanja  onih  koji  vam  stanu  na  put,  posljedice  su  bili  mrtvi. Troje  sam  pokušao  spasiti  umjetnim  disanjem  usta  na  usta, ali
               po  iračke  civile  nisu  dio  jednadžbe  (to  je  matematički  izraz,  George).  Zapravo,
                                                                                                          nisam  ih  uspio  vratiti  u  život...
               njih  to  itekako  uveseljava,  i  ne  šalim  se  kad  to  kažem.  Ukoliko  je  nekome  teško
               u  to  povjerovati  trebao  bi  pročitati  neku  od  mojih  ostalih  knjiga.  Kako  bih  bolje  «... Dok sam  u silnom šoku  i žalosti bio  zaokupljen  izvlačenjem  svoje obitelji,
               shvatio  stvarni  misaoni  sklop  koji  stoji  iza  tog  rata  gledao  sam  kako  general-pu-
                                                                                                          ljudi  su  pljačkali  moju  kuću.  Ukrali  su  dva  kovčega,  jedan  sa  svim  našim
               kovnica  Claudia Kennedy (umirovljena)  na  CNN-u  odgovara  na  američki  tenkov­
               ski  napad  na  Hotel  Palestina  u  Bagdadu  u  kojem  su  bili  smješteni  međunarodni   nakitom  i 25.000 dolara, drugi  s novom odjećom koju  sam  upravo bio donio
               novinari.  Izjavila  je  da  se  nada  kako  se  vojska  neće  previše  brinuti  zbog  svakog  iz Manchestera gdje moja  dva sina žive kao britanski građani. Koalicija je sada
                                                                                                          smislila  izgovor  da  su  pucali  na kuću  do  moje  te  da je Ali  Hassan, mnogima
               takvog  incidenta  (nema  šanse)  jer  je  pobjeda  u  ratu  jedino  što  je  doista  bitno.
               Kad  se  iz  hotela  počelo  pucati  ručnim  vatrenim  oružjem  on je  postao  «legitiman  poznat kao Kemijski Ali, bio  u  njoj. Napali  su  nas samo jedan  dan  prije  nego
               vojni  cilj«, kako je  rekla,  iako je  bio  pun  muškaraca, žena  i  djece. To je  mentalni  što  je  Basra  pala.  Mogli  su  uhvatiti  tog  čovjeka, a  ne  pokušati  ga  ubiti.  Je  li
                                                                                                          bilo  nužno  ubiti  20  ljudi  u našoj  ulici  radi jednog  nitkova?
               sklop  koji  planira  daljnja  takva  osvajanja.  Što  je  ono  Rumsfeld  poručio  svojim
               hrabrim  vojnicima?  «Oslobodivši  Irak  preobrazili  ste  tu  zemlju.  Ali  način  na  koji
               ste  to  učinili  preobrazit  će način  na koji ćemo  braniti  našu zemlju  u 21. stoljeću.«   «Nikad  nisam  imao  posla  sa  Saddamom.  On  me  puštao  da  na  miru  živim
               Što  to  znači  Bushu,  Cheneyu,  Powellu,  Rumsfeldu  ili  Blairu  što  su  ljudi  poput  s  obitelji,  odgajam  svoju  djecu  i  školujem  ih.  Sad  je  koalicija  pobila  obitelj
               72-godišnjeg  Abida  Hassana  Hamoodija  izgubili  doslovno  cijelu  svoju  obitelj  kad   visoko  školovanih  ljudi, nezamjenjivih  ljudi  za  Irak.« 25
               su  avioni  američko-britanske  (rušilačke)  'koalicije'greškom'  bombardirali  njegov
               dom  u  Basri?                                                                             Svatko  tko je  podržavao  rat  ili  bio  prema  njemu  ravnodušan  odgovoran je  za
                                                                                                      sve  što  se  dogodilo  i  nastavlja  se  događati.  Sjećam  se  da  sam  gostovao  na  Radiju
                                                                                                      702  u Južnoafričkoj  Republici  i  govorio  o  pozadini  rata kad se javio  tip  po  imenu
                   «Izgubio sam  10 članova obitelji. Živio sam  u  toj kući zajedno sa šest rođaka,   «Mike». To je bio  idiot nevjerojatnih  razmjera.  «Na kojem  planetu  ti  živiš?«  -  bilo
                   sada  sam  ostao  sam.  Neposredno  prije  početka  invazije  velik  broj  članova  je  sve  što je  uspio  reći, ignorirajući  svaku mogućnost  za  odgovor  na  pitanje:  «Jeste
                   moje obitelji  došao je živjeti  u  moju  kuću jer je  bila  sagrađena  od  armiranog  li vi  što  istraživali  o  tome?«. Čak je prekorio  voditelja što  me pustio  u  program  da
                   betona  i  vrlo  čvrsta.  Tu  je  bio  moj  sin  liječnik,  moja  kći  mikrobiologinja  i  govorim  takve  stvari. Kad  me  ljudi  pitaju  na  koji  način  nekolicina  može kontroli­
                   njena  tri  sina.  Moja  druga  kći  je  liječnica  specijalistica,  došla  je  sa  svojom  rati  svijet, ovih  dana često spomenem  Mikea Morona. Kad  ne  bi  bilo  ljudi  kao  što
                   malom  djecom.  Svi  smo  spavali  na  vrlo  sigurnom  mjestu  u  stražnjem  dijelu  je  on  - a  ima  ih  na  milijarde  -  ništa od  ovoga  ne  bi  bilo  moguće.
                   kuće. Moj je krevet  bio  svega  par metara  udaljen od ostalih. Nekoliko  raketa
                   već je  bilo palo  na  klub  nasuprot  moje  kuće,  pet  dana  prije  moje  katastrofe.
                   Dva  dana  prije  pogođen  je  Mukhabarat,  zgrada  tajne  policije.  Izvukli  smo
   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101   102