Page 96 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 96
174 Priče iz vremenske omče Patnje male djece 175
mosta koji je od ključne važnosti za opskrbne linije koalicijskih snaga gdje šalila da se ide tuširati. Alia joj je rekla da će joj vjerojatno trebati tri sata ...
su naletjeli na skupinu traumatiziranih mladih američkih marinaca koji su čekanja na malo vode. Smijale su se.'Nisam čula nikakav zvuk'. Alia opisuje:
dobili zapovijed da pucaju na sve što se miče. Tijelo jednog muškarca još
uvijek je gorjelo. Čulo se kako cvrči. Iz džepa na njegovim grudima virili su «Iznenada je granata, bomba ili nešto treće proletjelo kroz sobu. Pala sam
nagurani debeli svežnjevi novčanica koji su se pretvarali u pepeo. Možda na pod. Usta su mi bila puna prašine. Nagutala sam se prašine. Onda sam
njegova ušteđevina. ugledala nju. Projektil, nešto veliko i neeksplodirano, probilo joj je grudi i
srce. Bila je prekrivena krvlju, bez svijesti. Potrčala sam dolje na cestu, tata
«Dalje uz cestu jedna mala djevojčica, ne starija od pet godina, odjevena u i mama za mnom, vičući da nam trebaju kola hitne pomoći. Nije ih bilo.
lijepu narančasto-zlatnu haljinu, ležala je mrtva u jarku kraj tijela čovjeka Susjed je rekao da će nas odvesti u ovu bolnicu. Svi smo znali da je prekasno.
koji joj je vjerojatno bio otac. Nedostajalo mu je pola glave. Blizu njih, u Ali nadali smo se, nadali smo se.'
slupanoj staroj Bolgi izrešetanoj mecima jedna Iračanka - možda majka te
djevojčice - beživotno je ležala na stražnjem sjedalu. Američki tenk Abrams «... I tako odlaze. Troje ljudi koje vozi susjed, s njihovom voljenom kćeri
j
kojem su nadjenuli ime 'Geto Bajkoviti' prošao e pored tijela. To nije bila zavezanom za krov automobila. Naš vodič kaže da će sad oprati njeno
jedina obitelj koja je pokušala iskoristiti o n o za što su vjerovali da im je tijelo, umotati ga u bijelo platno i prije sumraka ju pokopati. To je bila
posljednja šansa za bijeg u sigurnost. Otac, tek rođena djevojčica i dječak jedna od najtužnijih epizoda kojima sam bio svjedokom u svojih 26 godina
ležali su u plitkom grobu. Na samom mostu mrtav irački civil ležao je kraj izvještavanja za ove novine.» 2 1
magarećeg trupla.» 2 0
1 još:
I o š :
j
«Liječnici koji su liječili iračke žrtve iz dva prethodna rata kažu da su
«Stariji čovjek plače nad lijesom svoje kćeri. Njegova žena i mlađa kći sjede zapanjeni ranama s kojima se susreću. Većina je pretrpjela ogromne traume i
na zemlji pred mrtvačnicom u šoku i krajnjoj žalosti. Prošlo je jedva sat i fatalne ozljede, uključujući rane na glavi, trbuhu i udovima od smrtonosnih
dvadeset minuta otkako je Nadia Khalaf poginula, prerano je da se osjeti oružja, kažu oni.'Liječnik sam već 25 godina, no ovo je najgore što sam vidio
prava tuga. No prošlo je dovoljno da znaju da su njihovi životi zauvijek u pogledu broja žrtava i smrtonosnih rana.' - kaže 48-godišnji Dulemi koji je
obilježeni. Zatekli smo ih prilikom slučajnog posjeta bolnici Al Kindhi u proživio Iračko-iranski rat od 1980. do 1988. te Zaljevski rat iz 1991.'Ovo je
sjeveroistočnom Bagdadu u 1 sat poslijepodne. Liječnici nisu znali da katastrofa zato što napadaju civile. Primamo mnogo civilnih žrtava.', dodao
dolazimo; imali smo službenog vodiča i mogli smo izabrati u koju bolnicu je. 'Ovaj je rat razorniji od svih prethodnih ratova. U prethodnim okršajima
j
želimo otići. Nadia e ležala na nosilima pored kamene ploče mrtvačnice. činilo se da oružje služi samo za onesposobljavanje, sada je ono puno
i
j
Srce joj e ležalo na grudima, istrgnuto z tijela raketom koja je kroz prozor smrtonosnije.' - rekao je dr. Sadek Al-Mukhtar. 'Prije rata Ameriku nisam
spavaće sobe uletjela u obiteljski stan u blizini Palestinske ulice. smatrao svojim neprijateljem. Sada da. Postoji vojska i postoje civili. Rat bi
se trebao voditi protiv vojske. Amerika ubija civile.V 2
«Njezin otac Najem Khalaf stajao je kraj njenog tijela. Pokušat ću prenijeti
j
što su on i njegova obitelj izjavili, istim redom kojim su to rekli. Pokušat ću, I o š :
jer se nadam da će to bolje dočarati konfuziju i užas koji su jučer pogodili
jednu iračku obitelj. 'Granata je pala u sobu dok je ona stajala kraj toaletnog «Donald Rumsfeld govori da je američki napad na Bagdad 'najpreciznije
stolića', kaže Najem. 'Moja kći upravo je bila doktorirala psihologiju i čekala izvedena zračna kampanja koja je ikad postojala', međutim ne bi to trebao reći
je svoj prvi posao. Rođena je 1970. Imala je 33 godine. Bila je vrlo pametna'. petogodišnjoj Dohi Suheil. Gledala me jučer ujutro, s cjevčicom za hranjenje
Pokazuje nam osobnu iskaznicu svoje mrtve kćeri da ju pogledamo. Prsti su uguranom u nos, jako mršteći svoje malo lice dok je uzaludno pokušavala
mu prekriveni njenom krvlju. Odlazim izraziti sućut njegovoj drugoj kćeri, pomaknuti lijevu stranu tijela. Šrapneli krstareće rakete koja je eksplodirala
Alii, kojoj je 35 godina. 'Ne znam na kakvu to humanost poziva Bush', govori u blizini njenog doma u bagdadskom predgrađu Radwaniyeh pogodili su
mi na engleskom. 'Je li to humanost koja je uzela moju sestru?' ...Nadia se je u nogice - sada povijene gazom - i, što je puno ozbiljnije, u kralježnicu.
Potpuno je izgubila sposobnost pokretanja lijeve noge.» 2 3