Page 96 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 96

174                        Priče  iz  vremenske  omče                                                               Patnje  male djece                       175

                  mosta  koji  je  od  ključne  važnosti  za  opskrbne  linije  koalicijskih  snaga  gdje  šalila  da  se  ide  tuširati. Alia joj  je  rekla  da  će joj  vjerojatno  trebati  tri  sata  ...
                  su  naletjeli  na  skupinu  traumatiziranih  mladih  američkih  marinaca  koji  su    čekanja  na  malo  vode. Smijale  su  se.'Nisam  čula  nikakav  zvuk'. Alia  opisuje:
                  dobili  zapovijed  da  pucaju  na  sve  što  se  miče.  Tijelo  jednog  muškarca  još
                  uvijek je  gorjelo.  Čulo  se  kako  cvrči.  Iz  džepa  na  njegovim  grudima  virili  su  «Iznenada  je  granata, bomba  ili  nešto  treće  proletjelo  kroz  sobu.  Pala  sam
                  nagurani  debeli  svežnjevi  novčanica  koji  su  se  pretvarali  u  pepeo.  Možda    na  pod.  Usta  su  mi  bila  puna  prašine.  Nagutala  sam  se  prašine.  Onda  sam
                  njegova  ušteđevina.                                                                  ugledala  nju.  Projektil,  nešto  veliko  i  neeksplodirano,  probilo  joj  je  grudi  i
                                                                                                        srce.  Bila  je  prekrivena  krvlju, bez  svijesti.  Potrčala  sam  dolje  na  cestu,  tata
                  «Dalje  uz  cestu  jedna  mala  djevojčica,  ne  starija  od  pet  godina,  odjevena  u  i  mama  za  mnom,  vičući  da  nam  trebaju  kola  hitne  pomoći.  Nije  ih  bilo.
                  lijepu  narančasto-zlatnu  haljinu,  ležala  je  mrtva  u  jarku  kraj  tijela  čovjeka  Susjed je rekao da će  nas  odvesti  u  ovu bolnicu.  Svi smo  znali da je prekasno.
                  koji  joj  je  vjerojatno  bio  otac.  Nedostajalo  mu  je  pola  glave.  Blizu  njih,  u  Ali  nadali smo  se, nadali smo  se.'
                  slupanoj  staroj  Bolgi  izrešetanoj  mecima  jedna  Iračanka  -  možda  majka  te
                  djevojčice  -  beživotno  je  ležala  na  stražnjem  sjedalu. Američki  tenk Abrams   «...  I  tako  odlaze.  Troje  ljudi  koje  vozi  susjed,  s  njihovom  voljenom  kćeri
                                                            j
                  kojem  su  nadjenuli  ime 'Geto  Bajkoviti'  prošao e  pored  tijela.  To  nije  bila  zavezanom  za  krov  automobila.  Naš  vodič  kaže  da  će  sad  oprati  njeno
                  jedina  obitelj  koja  je  pokušala  iskoristiti  o n o  za  što  su  vjerovali  da  im  je  tijelo,  umotati  ga  u  bijelo  platno  i  prije  sumraka  ju  pokopati.  To  je  bila
                  posljednja  šansa  za  bijeg  u  sigurnost.  Otac,  tek  rođena  djevojčica  i  dječak  jedna  od  najtužnijih  epizoda  kojima  sam  bio  svjedokom  u  svojih  26  godina
                  ležali  su  u  plitkom  grobu.  Na  samom  mostu  mrtav  irački  civil  ležao  je  kraj  izvještavanja  za  ove  novine.»  2 1
                  magarećeg  trupla.»  2 0

                                                                                                        1 još:
                  I o š :
                   j
                                                                                                        «Liječnici  koji  su  liječili  iračke  žrtve  iz  dva  prethodna  rata  kažu  da  su
                  «Stariji  čovjek  plače  nad  lijesom  svoje  kćeri.  Njegova  žena  i  mlađa  kći  sjede  zapanjeni ranama  s kojima se susreću. Većina je pretrpjela ogromne traume  i
                  na  zemlji  pred  mrtvačnicom  u  šoku  i  krajnjoj  žalosti.  Prošlo  je  jedva  sat  i  fatalne  ozljede,  uključujući  rane  na  glavi, trbuhu  i  udovima  od  smrtonosnih
                  dvadeset  minuta  otkako  je  Nadia  Khalaf  poginula,  prerano  je  da  se  osjeti   oružja, kažu  oni.'Liječnik sam već  25  godina, no ovo je najgore  što sam vidio
                  prava  tuga.  No  prošlo  je  dovoljno  da  znaju  da  su  njihovi  životi  zauvijek  u  pogledu  broja  žrtava  i smrtonosnih  rana.'  -  kaže  48-godišnji Dulemi koji je
                 obilježeni.  Zatekli  smo  ih  prilikom  slučajnog  posjeta  bolnici  Al  Kindhi  u    proživio  Iračko-iranski  rat od  1980. do  1988. te Zaljevski  rat iz 1991.'Ovo je
                 sjeveroistočnom  Bagdadu  u  1  sat  poslijepodne.  Liječnici  nisu  znali  da         katastrofa  zato  što  napadaju  civile.  Primamo  mnogo  civilnih  žrtava.',  dodao
                 dolazimo;  imali  smo  službenog  vodiča  i  mogli  smo  izabrati  u  koju  bolnicu    je. 'Ovaj  je  rat  razorniji  od  svih  prethodnih  ratova.  U  prethodnim  okršajima
                                   j
                 želimo  otići.  Nadia e  ležala  na  nosilima  pored  kamene  ploče  mrtvačnice.       činilo  se  da  oružje  služi  samo  za  onesposobljavanje,  sada  je  ono  puno
                                                    i
                         j
                 Srce joj e  ležalo  na  grudima,  istrgnuto z  tijela  raketom  koja je  kroz  prozor  smrtonosnije.'  -  rekao  je  dr.  Sadek  Al-Mukhtar.  'Prije  rata  Ameriku  nisam
                 spavaće sobe  uletjela  u  obiteljski  stan  u  blizini  Palestinske  ulice.           smatrao  svojim  neprijateljem.  Sada  da.  Postoji  vojska  i  postoje  civili.  Rat  bi
                                                                                                        se  trebao  voditi  protiv  vojske. Amerika  ubija  civile.V  2
                 «Njezin  otac  Najem  Khalaf  stajao je  kraj  njenog  tijela.  Pokušat  ću  prenijeti
                                                                                                          j
                 što  su  on  i  njegova  obitelj  izjavili, istim  redom  kojim  su  to  rekli.  Pokušat  ću,  I o š :
                 jer  se  nadam  da  će  to  bolje  dočarati  konfuziju  i  užas  koji  su jučer  pogodili
                 jednu  iračku  obitelj. 'Granata je  pala  u  sobu  dok je ona  stajala  kraj  toaletnog  «Donald  Rumsfeld  govori  da  je  američki  napad  na  Bagdad  'najpreciznije
                 stolića', kaže  Najem. 'Moja kći  upravo  je  bila  doktorirala psihologiju  i  čekala  izvedena zračna kampanja koja je ikad postojala', međutim ne bi to trebao reći
                 je  svoj  prvi posao. Rođena je  1970. Imala je  33  godine.  Bila je vrlo pametna'.   petogodišnjoj  Dohi Suheil. Gledala me jučer ujutro, s cjevčicom za hranjenje
                 Pokazuje  nam  osobnu  iskaznicu  svoje  mrtve  kćeri  da ju  pogledamo.  Prsti  su    uguranom  u  nos, jako  mršteći  svoje  malo  lice  dok  je  uzaludno  pokušavala
                 mu  prekriveni  njenom  krvlju.  Odlazim  izraziti  sućut  njegovoj  drugoj  kćeri,    pomaknuti  lijevu  stranu  tijela.  Šrapneli  krstareće  rakete  koja je  eksplodirala
                 Alii, kojoj je  35  godina. 'Ne znam  na kakvu  to  humanost poziva  Bush', govori     u  blizini  njenog  doma  u  bagdadskom  predgrađu  Radwaniyeh  pogodili  su
                 mi  na  engleskom. 'Je  li  to  humanost  koja  je  uzela  moju  sestru?'  ...Nadia  se  je  u  nogice  -  sada  povijene  gazom  -  i,  što  je  puno  ozbiljnije,  u  kralježnicu.
                                                                                                        Potpuno je  izgubila  sposobnost  pokretanja  lijeve  noge.»  2 3
   91   92   93   94   95   96   97   98   99   100   101