Page 94 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 94

170                         Priče  iz  vremenske  omče                                                              Patnje  male djece                        171

              sramotni  Fox/Fix  News  Ruperta  Murdocha.  Govorila  je  o  «Foxovom  ucinku»  s    budućnosti,  upitao je može  li  dobiti  umjetne  ruke.  «Mozete  li  mi  pomoći  da opet
              njegovim  pristranim  domoljubljem  i  nedostatkom  bilo  čega  što  bi  makar  izdaleka  dobijem  ruke?  Mislite  li  da  mi  liječnici  mogu  dati  nove  ruke?»  -  pitao je Abbas.
              podsjećalo  na  novinarstvo.  Urednici  kablovskih  vijesti  umotali  su  se  u  američku  «Ako  ne dobijem  ruke  počinit  ću  samoubojstvo.», rekao  je  dok  su  mu  suze  tekle
              zastavu  i  domoljublje,  rekla je,  i  ciljali  na  određenu  demografsku  skupinu  publike.  niz  obraze.  U  Reutersovom  izvještaju  dalje  stoji:
              To je  vrlo  uspješno  provedeno  i  ubrzo  ste  mogli  osjetiti  učinke  na  drugim  mreža­
              ma  koje  su  počele  zapošljavati  sve više  desničarskih  suradnika.  Sve  to  bilo  je  zbog  «Njegova  teta,  tri  bratića  i  još  tri  rođaka  koji  su  bili  kod  njih  također  su
              Faxa, rekla je,  i njegovom  uspjehu  u  preotimanju  gledatelja  drugim  mrežama. Ona    poginuli  u  ovotjednim  raketnim  napadima  na  njihovu  kuću  u  okrugu  mosta
              u  stvari  želi  reći  da  će,  kada  se  sljedeći  put  krene  u  rat,  izvještavanje  u  'vijestima  Diala istočno od Bagdada. 'Mi nismo htjeli rat. Ja sam se bojao  rata, rekao je
              biti još gore.                                                             I              Abbas.  'Naša  kuća  bila  je  jedna  jadna  brvnara,  zašto  su  nas  bombardirali?'
                                                                                                        -  pitao  je  dječak.  S  izgubljenim  djetinjstvom  i  budućnošću  zasjenjenom
              Institucionalizirani   rasizam                                                            katastrofom  i  invalidnošću,  Abbas  je  otvorio  svoje  srce  ležeći  u  krevetu  s
                                                                                                        improviziranom drvenom  rešetkom  preko grudi  kako plahte  ne  bi dodirivale
              Tijekom  'rata  bio  sam  u  Americi  i  vidio  bezbrojne  emocijama  nabijene  priče  o
              američkim vojnicima koji su poginuli  u Iraku. «Strasne vijesti»  -  čuo sam kako go­     njegovo  opečeno  tijelo.  'Želio  sam  postati  časnik  u  vojsci  kad  porastem,
                                                                                                        ali  više  ne  želim.  Sada  želim  biti  doktor,  ali  kako?  Nemam  ruke',  rekao  je.
              vore  na CNN-u. «Dva američka vojnika poginula  su  u raketnom  napadu.»  Objavi­
                                                                                                        Njegova  teta  Jamila Abbas (53)  pazila je na njega, hranila  ga, prala, tješila  ga
              li  su  intervjue  s  obiteljima  vojnika  koji  se  neće  vratiti  kući  živi,  voditelji  intervjua
              govorili  su  o  tome  koliko  im  je  teško.  Ja  to  razumijem,  ali  nikada  nisam  čuo  daje  molitvama  i  neprestano  mu  govorila  da  su  njegovi  roditelji  otišli  na  nebo.
                                                                                                        Abbasova  patnja  pružila  nam  je  malen  uvid  u  svakodnevne  užase  iračkih
              netko  spomenuo  kroz  što  prolaze  obitelji  mrtvih  iračkih  civila.  Roditelji  koji  su
                                                                                                        civila  u  razornom  napadu  na  Irak  pod  američkim vodstvom.»"
              vidjeli  svoju  djecu  raznesenu  na komade  i  djeca  koja  su  gledala  kako  se  to  događa
              njihovim  majkama  i  očevima.  Mrtvi  irački  civili  nisu  «strasne vijesti», čini  se; oni
                                                                                                        Isključivo  prosvjedovanje  javnosti  zbog  njegovih  muka  u  bagdadskoj  bolni­
              su  nesretna  i  neizbježna  «kolateralna  steta».  Vidio  sam  kako  je  jedna  kršćanska
                                                                                                   ci, pretrpanoj  žrtvama  i  nedovoljno  opskrbljenoj  lijekovima  i  liječnicima,  dovelo
              televizija  prekinula  program  kako  bi  zamolila  gledatelje  da  se  «mole  za  naše  voj-  je  do  toga  da je  Ali  kasnije  avionom  prebačen  u jednu  bolnicu  u  Kuvajtu.  Iračka
              nike».  Nitko  nije spomenuo  molitvu  za  Iračane.  S  druge  strane, oni  su muslimani   medicinska  sestra  Fatin  Sharhah  napisala  je  pismo  Bushu  i  Blairu  u  kojem  ih  je
              i  zašto  bi  kršćanskog  boga  boljelo  dupe  za  njih.  Smuči  mi  se  kada  vidim  lako
                                                                                                   pitala:  «Imate svu  tu  tehnologiju  kojom  nas  bombardirate... ali  ne  možete odvojiti
              otvoren  rasizam  u  načinu  na  koji  se  taj  'rat',  svi  takvi  'ratovi',  prikazuju.  Zar  ljudi  jedan  avion  na jedan  dan  kako  biste  spasili  nečiji  zivot?»  12  Ah  da,  pridavanje  važ­
              smeđih  lica  nemaju  emocije  koje  su jednako  traumatične  i  nezamislive  kao  one  nosti  pričama  o  djeci  poput  Alija  ne  ide  u  prilog  američkom  i  britanskom  uljep­
              rođaka američkih  vojnika? Vojnici su otišli  svojom  voljom, dok irački  i  afganistan-  šavanju  njihovog  pokolja  i  zato  ignoriraju  patnje  sve  dok  nisu  prisiljeni  djelovati,
              ski  civili  nisu  imali  taj  luksuz.  I  onda  su  Sjedinjene Američke  Države  predvodnik  u  trenutku  kada  vijest  procuri.  A  onda  one  koji  su  izazvali  patnje  prikazuju  kao
              'slobodnog  svijeta'?  Moralna vertikala?  Oni koji  vjeruju  u  takve  očigledne  gluposti  dobre junake  koji  pomažu  malom  dječaku  da 'preživi'. Kao  što  su  istaknuli  liječni­
              utapaju  se  u  septičkoj  jami  masovnih  ubojstava  i  samozadovoljstva.           ci  i  humanitarne  organizacije,  Ali  je  tek jedno  od  bezbroj  djece  koja  su  propatila
                                                                                                   slične  posljedice,  a  radi  čega?  Kako  bi  iluminatske korporacije mogle  zauzeti  Irak
              Hura   za  junake                                                                    i  njegove zalihe  nafte  i  postati dominantna  sila na  Srednjem  istoku.  «Alijev glas je­

              Procjenjuje se da su ti 'hrabri' vojnici  na Iračane samo  iz zraka bacili 30.000    dan  je među milijunima  dječjih  glasova koje  ne cujemo.»  -  relda je  Kathryn  Irwin,
                                                                                                                                                             1 3
                                                                                                                                                  (
              bombi,  uz  enormnu  cijenu  u  ljudskim  stradanjima  i  novčanom  iznosu.  U  ovom  glasnogovornica Dječjeg fonda Ujedinjenih naroda UNICEF).  Oni pate i umiru
              svijetu  milijarde  ljudi  žive  u  siromaštvu, pa  ipak  svaka  krstareća  raketa  tipa  To­  kako  bi  ljudi  poput  Bushovih,  Cheneya,  Rumsfelda,  Wolfowitza,  Powella,  Perlea,
              mahawk   košta  oko  milijun  dolara,  a  ukupni  troškovi  vojske  približavaju  se  svoti  Blaira  i  drugih  mogli  provesti  plan  uvođenja globalne  fašističke  države kojem  rop­
              od  100  milijardi dolara.  Napali  su  zemlju  u kojoj  od 24  milijuna  stanovnika  ot­  ski  služe.  Dok  su  ljudi  stradavali  od  nezamislivih  ozljeda,  većina  bolnica  u  Iraku
              prilike 60  posto  čine  djeca.  Ne  vidim  ništa junačko  u  tome. Najpoznatija žrtva   bila  je  zatvorena  zbog  posljedica  bombardiranja  i  krađa  koje  su  uslijedile  kad  je
              tog  fašističkog  pokolja  bio  je  Ali  Ismail  Abbas,  dvanaestogodišnji  dječak  koji  je  nastao  kaos.  One  koje  su  bile  otvorene  imale  su  nedovoljno  lijekova,  bile  su  bez
              izgubio  oba  roditelja  i  obje  ruke  u  američkom  i  britanskom  bombardiranju  Bag­  struje ili čiste vode. UNICEF-ova glasnogovornica Kathryn  Irwin  izjavila je: «Bol-
              dada. Zadobio je  i  strašne  opekline po  tijelu.  «Bila je ponoć  kad  su  nas  pogodile  nice  moraju  liječiti  bolesnu djecu  bez potrebnih  lijekova  i  bez vode.  Kako  nekoga
              rakete», rekao je  Reutersu  u  bolnici  Kindi. Razmišljajući  o  svojoj  neizvjesnoj  možete  liječiti  bez  čiste  vode?»  Siguran  sam  da  Bush  i  Blair  nisu  razmišljali  ni  o
   89   90   91   92   93   94   95   96   97   98   99