Page 100 - David Icke - Priče iz vremenske omče
P. 100

182                         Priče  iz  vremenske  omče                                                               Patnje  male djece                        183

                   «Tijekom  prvih  nekoliko  dana  s  kolegama  iz  New  York  Timesa  i  Newsweeka     njega  su  ubili.  Kao  i  na  starca, marinci  su  pucali  na  terenac  koji  je  vozio  uz
                   pokušavao  sam  slijediti  konvoje  u  terencu  igrajući  se  skrivača.  Tada  smo    rijeku i previše im se približio. Izrešetano mecima, vozilo se polako zaustavilo.
                   puno vremena provodili s  1.500 marinaca  3/4 kojom je zapovijedao pukovnik           Izašle  su  dvije žene  i jedno dijete koji  su nekim  čudom  preživjeli.  Potražili  su
                   Bryan P. McCoy ... Njihov moto je 'Traži i ubij'. Satniju 'Kilo' zovu 'Ubilačka       zaklon  u  olupini  koja  se  nekoliko  trenutaka  kasnije  razletjela  na  komadiće
                   Kilo'.  Na  njihovim  su  tenkovima  bojom  ispisane  riječi  'Mesožder'  ili 'Slijepi   nakon  što je jedan tenk  izbliza  u  nju  ispalio  hitac.»
                   ubojica'. S  osmijehom  od  uha  do  uha McCoy je znao  odbrusiti 'Sram  te bilo'
                   snajperistu  koji  bi  mu  upravo  priopćio:  'Imam  osam,  gospodine,  ali  samo      «Marinci  su  uvjetovani  da  stignu  do  svog  cilja  pod  bilo  koju  cijenu,
                   pet'.  To je  doslovce  značilo: 'Pogodio  sam  osmoricu,  ali  samo  pel  od  njih je   preživljavajući  i  suočavajući  se  s  bilo  kakvim  neprijateljem.  Nemilosrdno
                         1 1
                   mrtvo.'))' -
                                                                                                         koriste neproporcionalnu vatrenu moć. Ti prekaljeni vojnici, praćeni tonama
                                                                                                          opreme,  uz  izvanrednu  topničku  podršku,  zaštićeni  borbenim  avionima  i
                  Van  der  Stockt  je  ustvrdio  da  nikada  nije  vidio  rat  s  tako  malo  'uzvraćanja.  najsuvremenijim  helikopterima,  pucali  su  po  lokalnom  stanovništvu  koje
              Iračka je  vojska  bila  poput  duha, jedva  da je  postojala,  rekao je. Tijekom  tri  tjedna  uopće  nije  razumjelo  što  se  događa. Vlastitim  sam  očima vidio kako je  u dva
              vidio je  da je  iračka vojska  ispalila  svega nekoliko  raketa kratkog dometa  i  par me­  dana  ubijeno petnaestak civila.  Prošao  sam  dovoljan  broj  ratova  da znam  da
              taka. Vidio je  napuštene  rovove, mrtvog  iračkog vojnika  koji je  ležao  kraj  komada   je svaki  prljav, da  su  civili  uvijek prve  žrtve. Ali to  što  se  ovdje  događalo  -  to
              kruha  i  nekakve  stare  opreme.  Nije  bilo  ničega  što  bi  odavalo  dojam  da  se  odvija  je  bezumlje.» 44
              stvarni  sukob,  ništa  usporedivo  s  «masovnošću  sredstava  koja  su  na  raspolaganju
              Amerikancima».  Dana  6.  travnja  on  i  marinci  su  bili  u  predgrađu  Bagdada,  pred   Van  der  Stockt  je  rekao  da  je  u  «najžešćim  trenucima«  najhumaniji  među
              strateškim  mostom  koji  su  Amerikanci  zvali  «Most  bagdadske  državne  ceste».    vojnicima  bio  tip  po  imenu  Doug  koji  je  ispaljivao  prave  hice  upozorenja,  gađao
              Stambene  četvrti  ovdje  su  bile  mnogo  gušće,  ali  američkim  snajperistima  bilo je   gume  ili  motor  te  spasio  barem  deset  života  u  dva  sata,  tvrdi  ovaj  fotograf.  Izbe­
              naređeno  da  ubiju  svakoga  tko  ide  prema  njima.  Te je noći  ubijen  tinejdžer koji je   zumljeni  vojnici  su  govorili:  «Nisam  spreman  za  ovo, nisam  došao  ovamo  pucati
              prelazio  mosl. Van  der  Stockt  za Le  Mond je  opisao  što je  uslijedilo:
                                                                                                     u civile.»  Van  der  Stockt  nastavlja:

                  «Ujutro  7. travnja  marinci  su  odlučili  prijeći  most. Granata je pala  na jedan    «Odvezao sam jednu djevojčicu kojoj je metak probio nadlakticu. Enrico ju je
                  oklopni  transporter.  Poginula  su  dva marinca.  Prelazak je poprimio  tragičan       držao  u naručju. Na stražnjem sjedalu otac  te djevojčice štitio je  svog mladog
                  aspekt. Vojnici su bili pod stresom, grozničavi. Vikali su. Činilo se da opasnost       sina  koji  je  bio  ranjen  u  prsa  i  gubio  je  svijest.  Čovjek  je  pokretima  tijela
                  nije tako velika, pa sam pratio njihovo napredovanje. Urlali  su, jedni drugima         objašnjavao  liječniku  u  pozadinskim  linijama,  ispitujući  ga:  'Ne  razumijem,
                  su  izvikivali  zapovijedi  i  položaje.  Zvučalo  je  kao  nešto  između  priviđenja,  hodao  sam  i vodio  svoju  djecu  za  ruku. Zašto  niste pucali  u  zrak?  Ili  barem
                  mitologije  i  uvjetovanog  ponašanja. Operacija  se pretvorila  u prelazak mosta       u  mene?'  U  Bagdadu  McCoy  je  ubrzao  napredovanje.  Prestao  je  odvajati
                  na  rijeci  Kwai.»
                                                                                                          vrijeme  za  pretraživanje  svake  pojedine  kuće.  Htio  je  doći  do  Rajskog
                                                                                                          mjesta  što  je  moguće  prije  [lokacije  Saddamovog  kipa  i  dugo  planirane
                  Kasnije smo se našli na otvorenom terenu. Marinci su napredovali  i zauzimali           prilike da  mediji  snime efektne  fotografije!. Marinci  nisu pucali  na  sve gušće
                  položaje, skrivajući se  iza humaka. Još  uvijek su  bili  istinski  napeti. Mali  plavi  raspoređeno  stanovništvo.  Pohod je  završio  rušenjem  Saddamovog  kipa.  Na
                  kombi  kretao  se  prema  konvoju.  Ispaljena  su  tri  ne  odveć  precizna  pucnja     mjestu  događaja  bilo  je  više  novinara  nego  stanovnika  Bagdada.  Njegovih
                  u  znak  upozorenja.  Pucnji  su  trebali  natjerati  kombi  da  se  zaustavi.  Kombi   pet  milijuna  stanovnika  ostalo je kod  kuće.» 45
                  je  nastavio  voziti,  polukružno  je  zaokrenuo,  nestao  iza  zaklona  i  onda  se
                  polako  vratio.  Marinci  su  otvorili  vatru.  Nastao  je  kaos.  Pucah  su  posvuda.  Robert  Fisk  za  britanski  Independent  opisao  je  ova  hladnokrvna  ubojstva
                  Čuli  su  se  povici: 'Prestanite  pucati!'. Tišina  koja je  zavladala  bila je  mučna.  koja je  počinio jedan  američki  vojni  snajperist:
                  Dva  muškarca  i jedna žena  upravo  su  bili  izrešetani mecima. Dakle, to je bio
                  neprijatelj,  prijetnja.«                                                               «Jedan  američki  marinac,  snajperist  koji  je  sjedio  na  vrhu  kapije  palače,
                                                                                                          ranio  je  troje  civila,  uključujući  jednu  djevojčicu  u  automobilu  koji  se  nije
                  «Naišlo  je  i  drugo  vozilo.  Ponovio  se  isti  scenarij.  Putnici  u  njemu  ubijeni  zaustavio. Nakon toga je  ustrijelio  i ubio  čovjeka koji je izašao  na svoj  balkon
                  su na  mjestu. Jedan  djed  polako je hodao pločnikom  pomažući  se štapom.  I          pogledati  tko to puca.  Nakon  par  minuta snajperist je pogodio  i  ubio vozača
   95   96   97   98   99   100   101   102   103   104   105