Page 395 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

382 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

svijet”, ali ona to nije, što je savršeno opisano u filmskoj trilogiji Matrix u razgovoru
između Nea i Morpheusa. Neo traži potvrdu da ‘fizički’ svijet za kojeg on misli da
doživljava „nije stvaran”. Morpheus odgovara:

Što je stvarnost? Kako definiraš ‘stvarnost’? Ako govoriš o onome što možeš opipati,
što možeš omirisati, što možeš okusiti i vidjeti, onda su stvarnost samo električni
signali koje interpretira tvoj mozak.

Da, stvarnost je upravo to. Tehnologija virtualne stvarnosti koju danas imamo
angažira ista osjetila i moždane procese obrade informacija. Ljudi na glavu stave
slušalice i „kibernetičke rukavice” na ruke te mozak napajaju informacijama preko
očiju i ruku, dekodirajućih ih u prividnu 3-D stvarnost. Računalo procjenjuje položaj
vaše glave i računa što biste trebali vidjeti, a dubina se postiže tako što se svakom
oku daje nešto drukčiji pogled na prizor. Čovjek može stajati u praznoj prostoriji
a da ipak doživljava svaku situaciju koju odabere preko informacija ugrađenih u
softver određene igre (si. 166). Naša stvarnost funkcionira na isti način. Gmazovi to
znaju, kao i najviše razine njihove mreže hibridnih krvnih loza, ali takvo se znanje
od nas sustavno krije kontrolom religije i znanosti.
Ljudska su tijela nevjerojatno napredni (barem iz našeg kuta gledišta) računalni
sustavi, a pet osjetila su poput antena podešenih na energetska polja unutar
frekvencijskog raspona takozvane „vidljive svjetlosti”. Mozak, a zapravo i čitava
genetska struktura tijela, jest računalo i primopredajnički sustav koji očitava
informacije kodirane u ‘svjetlosti’ te ih dekodira u slike na simboličnom ‘ekranu’
mozga. Boje su tek različite frekvencije unutar vidljive svjetlosti koje mozak
dekodira u boje. Ovaj svijetli i raznobojni ‘svijet’ postoji samo u mozgu koji je,
sam po sebi, u stanju potpune tame. Naše oči pretvaraju vibracijske informacije u
električne signale preko stožastih stanica,
a one primaju informacije kodirane u
svjetlosti koju mozak dekodira u boje. Ove
su stanice osjetljive na crvenu, zelenu i
plavu boju, iz čega se mogu dekodirati sve
nijanse. Kada se ovaj sustav pokvari ljudi
postaju „slijepi na boje” poput računala koje
ne može dekodirati boju iz softvera. Uši su
očigledan sustav za dekodiranje vibracija.
U „vanjskom svijetu” nema zvuka, kao što
nema ni fizičkih objekata. Zvukove čujemo
tek kada uši pretvore vibrirajuću energiju
Slika 166: Tehnologija virtualne stvarnosti u električne signale, a mozak to dekodira
odražava način na koji dekodiramo „fizičku
u buku. Kada ovaj sustav zataji ljudi ‘čuju’
stvarnost”. Ona priopćava informacije
samo tišinu jer ‘izvan’ tjelesnog računala to
osjetilima preko naočala i rukavica, a mozak
je sve što postoji. Dok dekodira zvuk mozak
to dešifrira u prividan, trodimenzionalan
čvrsti' svijet. je tih, baš kao što je taman dok dekodira