Page 361 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

348 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

projekt zadovoljio nekakvim divovskim praznim trupom bačenim u putanju blizu
Zemlje.

Vjerojatnije je da ovdje imamo jedan vrlo drevan svemirski brod čija je unutrašnjost
ispunjena gorivom za motore, materijalima i uređajima za održavanje i popravke,
navigacijskim instrumentima, opremom za motrenje i svakovrsnom mašinerijom
... drugim riječima, svim neophodnim što će ovoj „svemirskoj karaveli” omogućiti
da posluži kao Noina arka inteligencije, a možda i kao dom cijele jedne civilizacije
spremne na podužu egzistenciju (tisuće milijuna godina) i duga lutanja kroz svemir
(tisuće milijuna kilometara).

Logično, trup takvog svemirskog broda mora biti iznimno čvrst kako bi izdržao udare
meteorita i oštre fluktuacije između ekstremne vrućine i ekstremne hladnoće. Oklop
je vjerojatno načinjen od dva sloja - baza od tamnog ovoja debljine nekih tridesetak
kilometara, a vanjski je dio načinjen od nekog labavije upakiranog materijala (tanji sloj
- debeo prosječno pet kilometara). U određenim područjim a gdje se nalaze lunam a
‘mora’ i ‘krateri’ gornji sloj je prilično tanak, u nekim slučajevima nepostojeći.

Ovu tezu potkrjepljuju činjenice koje objašnjavaju dugačku listu anomalija.
Dr. D. L. Anderson, profesor geofizike i direktor seizmološkog laboratorija u
Kalifornijskom institutu za tehnologiju, kaže da je „Mjesec načinjen naopačke” i
da bi njegove unutarnje i vanjske strukture trebale biti obrnuto postavljene. Vasin
i Ščerbakov kažu da je materijal iz unutrašnjosti Mjeseca donesen na površinu od
čega je načinjena vanjska ljuska. Tanji vanjski sloj, prosječno debeo oko četiri do pet
kilometara, ali ponegdje i deblji, objasnio bi zašto Mjesečevi krateri nisu onoliko
duboki koliko bi trebali biti s obzirom na širinu pogođenog područja (si. 157).
Jednolično su plitki. Strana tijela poput meteorita ne mogu prodrijeti dublje kad
udare u „tamni oklop debeo oko 30 kilometara”. Vasin i Ščerbakov tumače da u
slučaju udara meteorita vanjski Mjesečev sloj preuzima ulogu odbojnika prije negoli
to strano tijelo udari u neprobojnu
zaštitnu oplatu te ova bude tek lagano
udubljena. „Imajući na umu da je
Mjesečeva obrambena obloga, po
našim proračunima, debela oko 4
kilometra vidimo da je to i približno
maksimalna dubina kratera”.
Napominju da u površinskim
lunarnim stijenama ima titana,
kroma i cirkonija, a svi ti metali
imaju „vatrostalna, mehanički čvrsta
i antikorozivna svojstva”. ‘Vatrostalni’
metali izvanredno su otporni na
Slika 157: U usporedbi s njihovom širinom Mjesečevi toplotu i habanje, a znanstvenici SU
krateri jednolično su plitki. rekli da bi spojevi na Mjesečevoj